Predsjednik HDZ-a g. Plenković obavio je razgovore sa svim stranačkim tijelima, s našim odborima, s braniteljima, diplomatima, zajednicom žena koja je ogromna u HDZ-u. Najavio je sinergiju iskustva, mladosti, ali da će jednako tako poštivati zakon i da će žene dobiti svoja mjesta na listama. No, najvažnije od svega je da se dolaskom g. Plenkovića na čelo stranke vraćamo politici sadržaja. Mislim da je zato g. Milanović prilično nervozan. On je uveo u politički život podjelu „mi ili oni“ i gradio na tome svoj imidž i sada je s razlogom nervozan! - istaknula je, između ostalog, glasnogovornica Vlade RH i predsjednica Zajednice žena HDZ-a „Katarina Zrinski“ Međimurske županije Sunčana Glavak u opširnom razgovoru za Jutarnji list. Intervju donosimo u cijelosti, skupa s uvodom novinarke Ivanke Tome.

Tek nakon što je Vlada odradila zadnju sjednicu, a ministri se razišli, njena glasnogovornica, Sunčana Glavak, našla je vremena za razgovor o svom poslu i političkim ciljevima. Ispričala nam je kroz što je prolazila kada se našla između tri vatre, svoga stranačkog šefa Tomislava Karamarka, premijera Tihomira Oreškovića i drugog potpredsjednika Vlade i čelnika Mosta Bože Petrova. Otkrila nam je političke ambicije te čime se bavi kada nije zaokupljena politikom.

Kako je bilo balansirati između prvih ljudi Vlade koji su se slagali kao rogovi u vreći?

Bilo je sve samo ne by the book. Ovdje smo imali moj HDZ, Most kao koalicijskog partnera i nestranačkog premijera. Prvih nekoliko mjeseci smo bili disfunkcionalni. Pokušavali smo se ujednačiti, ali, kao i u svakoj vladi, trebalo je vremena da se ministri upoznaju i da se uspostave linije komunikacije. Taman kada smo se trebali konsolidirati i početi raditi kako treba i komunicirati prave stvari, došlo je do razlaza između premijera i prvog potpredsjednika. Njihov loš odnos je postajao sve vidljiviji u javnosti i bili smo kao orkestar u kojemu se dirigent ne slaže s prvom violinom.

Vjerojatno se lomilo između lojalnosti stranačkom šefu Karamarku i prvom čovjeku Vlade Oreškoviću?

Nije bilo jednostavno. Nekako sam, možda zahvaljujući i dugogodišnjem političkom iskustvu koje traje od 1995. godine, nastojala da se to što manje osjeti, barem u javnosti .Alije bilo neizbježno da i mediji shvate kako ima puno šumova u kanalima. Bilo je i puno brifiranja sa strane. Posljedicaje da su sve dobre stvari koje su napravljene pale u dragi plan. Nije se mogla komunicirati nijedna pozitivna tema, a bilo ih je. Od programa reformi koji je i Europska komisija pozitivno ocijenila, a donijeli su ga Orešković, Karamarko i Petrov zajedno. Osjećao se stalno nemir, a u takvoj je atmosferi i medijima bilo teško prihvatiti da u Vladi ima i pozitivnih stvari i da ministri jako dobro funkcioniraju. Medijskoj sceni su bile puno intrigantnije zakulisne igre.

Jedna od prvih situacija na kojoj je i javno puklo između Oreškovića i Karamarka bilo je imenovanje ravnatelja SOA-e. Kakve ste upute imali oko prezentiranja tog događaja javnosti?

Zbog prirode posla i profesionalnih načela o nekim stvarima ne mogu govoriti i zadržat ću ih za sebe. Mediji su stalno propitkivali što je s imenovanjem ravnatelja SOA-e. Ustajala sam i lijegala s tim pitanjem. Sugerirala sam ono što sam profesionalno mogla. Kada imate požar, nećete ga gasiti benzinom i pokušavala sam objasniti da imamo kriznu situaciju koju treba što prije zatvoriti. Međutim, premijer Orešković nije nijednu odluku donosio naglo ili ishitreno. Možda je to jedna od ključnih osobina po kojima se razlikuje od klasičnog političara. Vidjelo se da nije došao iz svijeta politike. Njegove su odluke morale biti racionalne, uvijek je imao analitički pristup i želio sagledati sve strane problema. S komunikacijske strane takav pristup je često problem. Svi koji su ikada bili u situaciji da moraju krizno komunicirati znaju da se mora reagirati u prvih 24, najviše 48 sati i da se u tom vremenu situacija mora završiti. Međutim, neimenovanje čelnika SOA-e pratilo nas je dulje od mjesec dana i to je počelo stvarati snažnije tenzije koje su se osjetile i u medijima. Za to su se vrijeme u Vladi događale i dobre stvari, ali zakulisne igre bile su zanimljivije od njih.

Kako ste funkcionirali s Kara markom? Kakva su bila njegova očekivanja?

Za očekivanja g. Karamarka morate pitati njega.

Karamarko je u jednom trenutku i javno rekao da Orešković treba biti premijer koji će se baviti isključivo gospodarskim temama, dok će on voditi politiku. Je li od vas kao glasnogovornice Vlade i članice HDZ-a tražio isto ponašanje?

Ne. S premijerom, prvim potpredsjednikom Vlade i drugim potpredsjednikom Petrovim razgovarali smo o temama koje su bile bitne za razinu Vlade. Gospodin Karamarko je kao prvi potpredsjednik Vlade imao svoj tim s kojim je odrađivao neke stvari putem medija i društvenih mreža. Tako da nije bilo ni potrebe za nekim inputima prema meni. Problem je bio nedostatak komunikacije između troje čelnih ljudi u Vladi koji su morali donositi političke odluke. Ministri su funkcionirali dobro i danas dobro funkcioniraju. Možda ova Vlada nije imala pravu šansu.

Kakav je osjećaj biti glasnogovornica u Vladi u kojoj premijer i drugi potpredsjednik Vlade zajedno imaju manje političkog iskustva od vas?

Osoba sam koja poštuje autoritete i svoje nadređene. Nitko nije rođen ili se školovao za političara, pa tako ni ja. Došla sam iz novinarstva i ja sam od nekog učila. Ljudi koji žele nešto postići nemaju zadršku prihvatiti pomoć i savjet od nekog tko u određenom području zna više.

Je li nastupilo olakšanje nakon pada Vlade ili vam je žao što se to dogodilo?

Naši europarlamentarci, uključujući i novog predsjednika HDZ-a g. Plenkovića, apelirali su na kolege u Saboru da se to ne čini. Prvi put je netko srušio svoju vladu. Ali ništa ne dobivamo od vraćanja u prošlost. Tog dana kada je izglasano nepovjerenje premijeru bio je ludi dan u Vladi. Premijer je tada podnio ostavku, što je ostalo nezamijećeno. Interes medija bio je nezapamćen, a predsjednik Vlade, kada sam ga pitala želi li nakon svega, nakon obraćanja u Saboru, još dati intervjue za sve televizije, sjeo je sa svojim suradnicima i rekao da može. Bez ikakve zadrške ih je odradio. Ne bih htjela govoriti u njegovo ime, ali činio mi se opušten, da otvoreno govori što misli te da mu je laknulo što je sve to završilo. Neobično je što se stvorio dojam da je Vlada počela raditi nakon pada. No, svi dobri pokazatelji i rezultati su postojali ili su bili u nastajanju. Primjerice, ostalo je po strani da smo do kolovoza uspjeli zaposliti 100.000 ljudi. To nisu sezonska zapošljavanja, nego stvarnih 100.000 novih radnih mjesta. Vidjeli ste i sami kakva je bilanca državnog proračuna, da su se smanjili rashodi, a BDP počeo rasti.

Tek nakon pada se počelo obraćati pažnju na to što Vlada radi, pa se zahvaljujući tome percipiralo i da je došao veliki investitor IBM u Hrvatsku.

Ali sada smo u drugom problemu. Vlada donosi odluke koje kao tehnička ne bi smjela.

Vlada nije donijela ni jednu uredbu sa zakonskom snagom koja ne bi bila usklađena sa zakonom. Baš nijednu!

A imenovanja i razrješenja?

Ni jedno jer su sve vršitelji dužnosti, a govorimo o više rangiranim državnim službenicima kojima je po sili zakona istekao mandat. Vlada bi prekršila svoje ovlasti u tehničkom mandatu da je raspisala natječaj i zaposlila nekog za stalno. Takve optužbe dolaze iz oporbe, no pogledajmo zadnja dva mjeseca Vlade Zorana Milanovića i kakve su se tada odluke donosile. One su zaista bile u neskladu sa zakonom.

Kreće kampanja, kakve su vaše ambicije i uloga u njoj?

Stranka će odlučiti. Predsjednik HDZ-a g. Plenković obavio je razgovore sa svim stranačkim tijelima, s našim odborima, s braniteljima, diplomatima, zajednicom žena koja je ogromna u HDZ-u. Najavio je sinergiju iskustva, mladosti, ali da će jednako tako poštivati zakon i da će žene dobiti svoja mjesta na listama. No, najvažnije od svega je da se dolaskom g. Plenkovića na čelo stranke vraćamo politici sadržaja. Mislim da je zato g. Milanović prilično nervozan. On je uveo u politički život podjelu „mi ili oni“ i gradio na tome svoj imidž i sada je s razlogom nervozan.

Gdje uočavate Milanovićevu nervozu?

Dobro poznajemo njegov stil i način komuniciranja. On se ne može promijeniti, a birači to znaju i neće ih moći prevariti. Njegova nervoza se vidi u javnim istupima. On ne može protiv sebe. No, g. Plenković neće prihvatiti njegovu retoriku, što mu je već i pokazao. Milanović je tipičan, agresivan govornik što se vidi u svakom nastupu. Kada preko puta sebe ima osobu koja mu može parirati, osjeća se ugroženo i postaje agresivan.

Na prošlim izborima ste mu rekli da nije frajer. Tvrdite to i dalje?

I dalje to mislim o njemu. To je stvar mog političkog ukusa. U politici želim nasuprot sebe imati osobu koja će razgovarati o sadržaju, a koja neće, poput Milanovića, ići ad hominem, što on često čini. U takvim situacijama nije superioran, već inferioran i pokazuje da nema argumenata, dok na vidjelo izbijaju njegove slabosti. S druge strane on je iskusan političar, ali je i autokrat u svojoj stranci. G. Plenković sigurno neće govoriti o podjelama i sukobima, novi predsjednik želi okupljanje, poziva na zajedništvo i govori o politici sadržaja. Liderstvo je odlika g. Plenkovića koji je već u startu anulirao Milanovićevu aroganciju. On već s razine europske uljuđene komunikacije donosi svježinu i teme o kojima moramo razgovarati.

Dugo ste glasnogovornica. Počeli ste s bivšim ministrom kulture Božom Biškupićem, bili ste zamjenica glasnogovornika Vlade u mandatu Ive Sanadera, zatim glasnogovornica HDZ-a kroz mandate Jadranke Kosor i Tomislava Karamarka koji vas je smijenio i sada premijera Oreškovića. S kime je bilo najbolje raditi?

Iz novinarstva sam došla najprije u Ministarstvo kulture. Tadašnji ministar g. Božo Biškupić bio je pravi gospodin, intelektualac i osoba od koje sam naučila ono što je najvažnije u radu s ljudima kada ste u politici, a to je ne biti iznad njih, nego s njima. On je osoba izuzetne energije i s njim mi nikada nije bilo teško ostati-do ponoći na poslu, imati kolegije u 22 sata. Ustrojila sam Ured za odnose s javnošću koji do tada nije postojao. U Biškupićevu mandatu se kultura približila građanima, a uvedene su neke nove nagrade i projekti.

Možete li usporediti ministre kulture Biškupića i Zlatka Hasanbegovića?

Riječ je o dvije različite vrste intelektualaca. Nisam neposredni Hasanbegovićev suradnik, ali vidim da se počeo intelektualno nadmetati s dijelom javnosti. Svima onima koji su ga željeli gurnuti u prizemnu sferu i organizirali napade na njega, on bi uvijek vrlo vješto i intelektualnom nadmoći na to odgovorio.

Mislite li da je bio pravi izbor za Ministarstvo kulture?

Suradnike je birao premijer Orešković koji je ministru Hasanbegoviću dao potporu. Na Hasanbegovića je mjesecima trajala neviđena hajka. Je li poriv za izravne napade na njega bio financijske naravi znaju oni koji su zdušno prionuli da se usprotive tome da vodi Ministarstvo kulture.

Nije li, kada se podvuče crta, Hasanbegović ipak povijesni revizionist?

On je puno puta javno pojasnio svoje stavove i ne bih bila njegov odvjetnik. On je vrijedan suradnik, vrijedan ministar i vrhunski intelektualac.

Radili ste svojevremeno na HTV-u i to kada je počeo s emitiranjem 3 program. Kako gledate na gašenje emisija na tome programu i njegovo pretvaranje u vjerski program?

Nemam informacije da se pretvara u tako nešto. Vidjet ćemo programsku shemu. HTV ima ugovor s Vladom po kojem je dužan postupati. Našli smo se u neobičnoj situaciji, i to radi manjkavosti zakona koji je donio SDP, a po kojemu v.d. ravnatelja može imenovati samo Sabor i to na samo šest mjeseci. Nisu provedeni izbori za novog ravnatelja i Vlada će morati donijeti neku odluku u vezi s time. Javni servis ovakvih kapaciteta ne smije biti obezglavljen. Postoji način na koji se može riješiti i Vlada će to učiniti sukladno zakonu.

Dakle, Vlada će ipak odrediti v.d. ravnatelja?

Nakon 15. kolovoza kada istekne šest mjeseci aktualnom v.d. ravnatelju morat će to učiniti. Javni servis mora funkcionirati u kontinuitetu i ne smije ovisiti o jednoj osobi. Postoji mogućnost da se Vladinom uredbom na nekoliko mjeseci produlji mandat v.d.-a.

HTV je ukidao dopisništva, da bi ga prije nekoliko dana otvorio u Metkoviću. Je li to opravdano?

Jako sam bila protiv zatvaranja dopisništava. U vrijeme Radmanova mandata željelo se ukinuti dopisništvo u Varaždinu, ukinuto je u Bjelovaru i još neka. To je loše jer su dopisništva nešto najvrednije što javni servis ima, dodana vrijednost Ni jedna komercijalna televizija ne može biti toliko brza koliko može javni servis s dopisništvima. A za Metković ima razloga. Da bi se pokrio bilo koji događaj u Metkoviću, moraše slati ekipa iz Dubrovnika, što zna biti jako teško ako istodobno imate tri događaja u samome Dubrovniku.

A što se događa u Metkoviću osim što su čelnici Mosta preko ljeta tamo?

Vjerujem da su kriteriji bili iz racionalnih razloga i kvalitetnijeg pokrivanja juga Hrvatske.

Bili ste protivnica imenovanja Mirjane Rakić ravnateljicom Vijeća za elektroničke medije, no kako gledate na način i uvjete u kojima je napustila tu dužnost ispraćena prosvjedom i šajkačom?

Izraziti svoj stav je jedno, a izabrati način na koji će se to učiniti drugo. Što se tiče gđe Rakić, možemo evaluirati njen rad. Ono što je bilo upućeno kao kritika, bilo je prije svega kolegama iz SDP-a jer sam smatrala da Vijeće za elektroničke medije u eri snažne online komunikacije mora imati adekvatne kadrove koji će donijeti nešto novo i unaprijediti rad Vijeća i agencije. S tog aspekta bila je upućena moja kritika. A odlazak gđe Rakić s mjesta ravnateljice Vijeća je njen izbor. Njoj nitko nije rekao da mora otići. Tu je odluku donijela sama, a u razloge za nju ne želim ulaziti.

U kojoj izbornoj jedinici biste se kandidirali?

Sukladno naputku održane su sjednice županijskih odbora i zajednica. Predložena sam u ime Županijske zajednice žena Gradskog odbora Grada Čakovca i kao prijedlog zajedno sa ostalim kolegama sa županijske razine upućena u središnjicu.

Kako HDZ stoji s popunjavanjem ženske kvote?

Ljevica si uvijek uzima za pravo govoriti kako imaju više žena u politici, ali to nije točno. HDZ je imao predsjednicu Vlade, dao je predsjednicu države gđu Kolindu Grabar-Kitarović. Ljevica nema nikakav ekskluziv na žene u politici, niti su tu progresivniji. No činjenica je da je HDZ, ali i druge stranke, ima manje žena u politici i očekujem da će se to promijeniti.

Osim odrastanja, novinarskog rada te politike, za taj kraj vas veže i sport, rukomet i nogomet.

Rukomet sam igrala, a nogomet sam pratila kao novinarka za sportsku redakciju HTV-a. Pratila sam prvu nogometnu ligu. Tada je Varteks bio prvoligaš, igrao u Europi i naputovala sam se s njima. Volim nogomet i predsjednica sam prvoligaškog ženskog nogometnog kluba.

Predsjednica ste HDZ-ove zajednice žena „Katarina Zrinski“ u Međimurskoj županiji. Čime se bavite?

Inicirala sam da se bavimo humanitarnim radom. Za Božić bi darovale siromašnije obitelji, ali smo tražile neku akciju koja bi bila dugoročnija. Onda smo uputile dopis čakovečkim školama s pitanjem koliko imaju maturanata čiji roditelji ne mogu odvojiti 400 ili 500 kuna za maturalni ples. Došle smo do spoznaje da ima puno takve djece i pokrenule akciju da im omogućimo maturalni ples. Sada je završila šesta godina te akcije i do sada je 600-tinjak djece dobilo pomoć.