HDZ izlazi samostalno na izbore i za razliku SDP-a ima jasan program. HDZ će i dalje voditi afirmativnu, programsku kampanju i biti fokusiran na probleme koji uistinu muče hrvatske građane. Koncentrirani smo na to da predstavimo svoj program građanima i da pobijedimo na izborima. Siguran sam da će na kraju našeg mandata hrvatski građani živjeti bolje. Nakon izbora HDZ je otvoren za suradnju sa svima na načelu programske i svjetonazorske bliskosti. Premijer će biti Andrej Plenković. Srbija bez izmjene tzv. zakona o regionalnoj jurisdikciji neće moći u EU! - istaknuo je, između ostalog, predsjednik Hrvatskog sabora (i kandidat na listi za I. izbornu jedinicu) akademik Željko Reiner u opširnom razgovoru za tjednik Globus. S njim je razgovarao glavni urednik Globusa Zdravko Milinović, a intervju donosimo u cijelosti:

Sabor funkcionira iako ne zasjeda?

Naravno, funkcionira i postoji do onog trenutka dok se ne izabere novi Sabor, kao i predsjednik Sabora koji ima svoju posebnu ustavnu ulogu u državi. Obavljam uglavnom protokolarne dužnosti, posjete diplomata i stranih državnika.

Postoji li u ovom trenutku neka koordinacija između vas, premijera u ostavci i predsjednice države?

Ne postoji neka redovita osobna koordinacija, ali naše službe neprestano surađuju.

Je li već pripremljen vaš portret? U saborskoj sali izvješene su slike svih vaših prethodnika na čelu Sabora.

O tome nisam još ni pomislio. Pretpostavljam da će to rješavati idući saziv.

Je li vam sad žao što ste ostali u manjini kad ste predložili da se ime Hrvatskog sabora promijeni u Hrvatski državni sabor?

Bio sam svjestan da za to treba postići dvotrećinsku većinu, ali sam se nadao da se ipak oko toga može postići konsenzus. Ima, naravno, i puno važnijih pitanja o kojima bi se moglo i trebalo postići dvotrećinsku većinu jer bi ona osigurala dugotrajnu stabilnost našoj državi, ne samo u mandatu jedne vlade. Zanimljivo je da su neki, naravno oporba, iz jedno dvadesetak poruka koliko ih je bilo u mojem inauguralnom govoru citirali samo tu jednu jedinu, i to na potpuno neadekvatan način, politikantski, ignorirajući činjenicu da je to bilo službeno ime Sabora od 1997. do 2000. Kako to da nikoga od onih koji su mi zamjerili prijedlog promjene imena ne smeta naziv Hrvatski državni arhiv, niti Državni hidrometeorološki zavod itd. Stjepan Radić redovito je rabio izraz Hrvatski državni sabor, kao i ban Mažuranić. No želim još jednom naglasiti da postoji niz važnih pitanja o kojima bi bilo dobro postići konsenzus u Hrvatskoj. Ali i za rukovanje su potrebne dvije ruke i obje strane trebaju ispružiti ruku, pa tako i za konsenzus. Nadam se da će i do toga jednom doći.

Kako biste procijenili rad ovog saziva Sabora kojem ste bih predsjednik?

Procjenjujem ga slično kao i građani. Nisam ni ja presretan s njim jer odražava sve one probleme koje je imala Vlada. A Vlada premijera Tihomira Oreškovića o mnogim stvarima nije bila jedinstvena. U Sabor nisu u dovoljnoj količini dolazili zakoni kojima bi se regulirale strukturne promjene koje su Hrvatskoj neophodne. Žao mi je i zbog toga što nisam imao vremena da pokušam ustrojiti rad Sabora kako bi on bio efikasniji. Pritom mislim da bi se rad Sabora trebao odvijati poglavito u odborima u kojima bi se trebale otvarati ozbiljne i konstruktivne diskusije. Plenarne sjednice trebaju biti tek završnica svega toga, ali s puno više dostojanstva i s prisutnim zastupnicima, a ne praznom dvoranom. Tako je Sabor funkcionirao devedesetih godina prošlog stoljeća, pa se bojim da smo se u nekim stvarima vratili unatrag umjesto da smo napredovali u saborskoj demokraciji.

Proteklu godinu dana politički obilježava pojava i fenomen Mosta. Kakva je bila suradnja sa zastupnicima Mosta?

Most jest politički fenomen, ali nije specifikum samo Hrvatske. Takve političke snage pojavljuju se posljednjih godina u nizu europskih zemalja, što je odraz zasićenja građana klasičnim i dugogodišnjim etabliranim političkim strankama. Takve opcije često nude samo kritiku postojećeg stanja bez jasne vizije i konkretnog programa. Vidjet ćemo kako će to biti s Mostom na ovim izborima. HDZ pak ima jasan program s provedbenim elementima usmjerenim ka gospodarskom rastu, otvaranju novih radnih mjesta, mjerama za demografsku obnovu zemlje i ostvarenje društvene pravednosti i socijalne sigurnosti.

Vrlo lako se može dogoditi da opet imamo istu situaciju i da nakon ovih prijevremenih izbora dvije velike stranke krenu u pregovore s Mostom radi osiguranja većine u parlamentu. Očekujete li da će HDZ uspjeti dogovoriti postizbornu suradnju s Mostom?

HDZ ovaj put izlazi samostalno na izbore, za razliku od SDP-a. Imamo vrlo jasan i razrađen program, a naš glavni suparnik, SDP, zapravo nema ozbiljni program. Nudi sve ono staro što je nudio i na prošlim izborima. Sam Zoran Milanović je na prigovor da nisu ništa realizirali iz Plana 21 odgovorio: Pa mi nikakva specijalna obećanja nismo ni dali. Zato im građani više i ne mogu vjerovati, oni sada traže konkretne programe i vjerodostojne osobe koje će te programe i provesti. SDP ide na izbore s potpuno istim ljudima koji su obećali povećati kreditni rejting Hrvatske, a umjesto toga je kreditni rejting više puta snižavan i već dulje ima status smeća. Koji su odmah po dolasku na vlast, suprotno obećanjima, povećali PDV na 25 posto - što je jedna od najviših stopa u Europi. Koji su obećavali da će zaposliti 80.000 ljudi, da će smanjiti stopu nezaposlenosti ispod 10 posto, da će do 2013. povećati stopu gospodarskog rasta na 4 posto... U Planu 21 kritizirali su i prezaduženost države, a neprestano su se sve više zaduživali i to isključivo radi održavanja svoje vlasti, a ne radi poticanja gospodarstva, pa su povećali vanjski dug sa 63 posto na gotovo 90 posto. I tako dalje, i tako dalje... možemo u beskraj nizati njihova neispunjena obećanja. Dakle, SDP ide s ljudima koji su se u četiri godine dokazali potpuno nesposobnima. HDZ pak ide s bitno drugačijim listama, s čak sedmero novih nositelja, od čega su dvije žene - dvostruko više nego SDP-ova koalicija, s dosta mladih školovanih ljudi, od kojih su mnogi i izvanstranački, sukladno Plenkovićevoj politici uključivosti. Nakon izbora HDZ je otvoren za suradnju sa svima na načelu programske i svjetonazorske bliskosti. Uvjereni smo da ćemo dobiti najveći broj mjesta u Saboru i da će HDZ kao najjača stranka, kako je u svijetu i uobičajeno, dati premijera. I to će biti Andrej Plenković.

Je li moguća velika koalicija u Hrvatskoj?

Postizborna koalicija između HDZ-a i SDP-a ne dolazi u obzir. Ali to je pitanje bespredmetno i zato što će HDZ imati dovoljno mandata da formira stabilnu Vladu.

Kako komentirate dosadašnji tijek kampanje? Nije li pomalo dosadna?

Kad se vode ideološke ili svjetonazorske rasprave, onda mediji apeliraju da se prestanemo baviti prošlošću. Ali kad su u fokusu gospodarsko-socijalne teme na kojima HDZ inzistira, onda tvrde da je kampanja dosadna. S obzirom na najnovije Milanovićeve ispade i uvrede, koje nanose toliku štetu cijeloj Hrvatskoj, volio bih daje kampanja i dosadnija. HDZ će, bez obzira na Milanovića, i dalje voditi afirmativnu, programsku kampanju i biti fokusiran na probleme koji uistinu muče hrvatske građane poput rasta životnog standarda i socijalne sigurnosti za sve građane.

Andrej Plenković u kratkom je vremenu unio neke promjene, barem u ophođenju i načinu komuniciranja. Jeste li pratili sučeljavanje? Ima li Zoran Milanović adekvatan odgovor na njegov stil?

Gledao sam sučeljavanje, naravno. U tom je sučeljavanju bila razvidna ponajprije razlika u osobnostima njih dvojice. Milanović je pokušao fascinirati javnost brojkama J - od kojih su neke bile netočne. Nastojao se kontrolirati i suzdržavati. Dobro ga poznajemo iz sličnih situacija od ranije pa znamo koliko mu napora treba da ostane barem donekle pristojan. Ipak, s vremenom je na sučeljavanju izbijala njegova prava narav dok je Plenković ostao sve vrijeme miran, staložen i artikuliran. Prisjetimo se aktualnih prijepodneva u Saboru na kojima je Milanović, posebice u drugom dijelu diskusije, kad bi počeo gubiti koncentraciju, postajao agresivan, napadao i vrijeđao zastupnike. Iz temeljne psihologije znamo da je agresivnost odraz slabosti i straha. Plenković je u TV-dvoboju odnio pobjedu i dodatno pridonio rastu rejtinga HDZ-a.

Kako se, po vašem mišljenju, snalazi Plenković na početku svog mandata na čelu HDZ-a?

Predsjednik je samo mjesec dana, a u tom kratkom razdoblju uspio je djelovati integrativno i donijeti niz važnih, liderskih odluka. Od povratka mojih kolega profesora Drage Prgometa i profesora Milana Kujundžića u stranku, preko samostalnog izlaska na izbore i sastavljanja kvalitetnih lista s nizom novih lica uz posve transparentan unutarstranački demokratski postupak, do naposljetku - na Milanovićevu žalost - vođenja kampanje koja je fokusirana na istinske probleme hrvatskih građana.

Surađivali ste s gotovo svim predsjednicima HDZ-a. Možete li ih usporediti?

Nisam sa svima. Za vrijeme Ive Sanadera nisam bio u nacionalnoj politici. Najdulje sam u nacionalnoj politici bio za vrijeme predsjednika dr. Franje Tuđmana kao zamjenik pa potom ministar zdravstva.

Možete li usporediti Plenkovića s njegovim prethodnicima na čelu HDZ-a? Nije mali broj ljudi koji kažu da Plenković podsjeća na Sanadera.

Takve su usporedbe nevjerojatno površne. To što je Plenković visok, to što tečno govori strane jezike, što je pristojan u javnom ophođenju... Neprikladno je samo po tim isključivo izvanjskim karakteristikama uspoređivati njih dvojicu. Takve usporedbe uopće ne pogađaju srž stvari. Plenković politici vraća sadržaj, ne bavi se spinovima, uključiv je i otvoren prema različitim mišljenjima, odluke se donose transparentno i isključivo u stranačkim tijelima.

Vrlo blisko ste surađivali s Tomislavom Karamarkom. U čemu su najveće razlike između njega i Plenkovića?

Dopustite mi da to ne komentiram, to ne bi bilo korektno od mene.

Vi ste na ovim izborima opet u Prvoj izbornoj jedinici, ali sad ste na četvrtom mjestu. Jeste li zadovoljni tom pozicijom? Prije manje od godinu dana bili ste prvi na listi Domoljubne koalicije u toj jedinici.

Čini se da su neki konkurenti - jer vide da gube izbore - opet pokušali izmišljati prozirne priče i stvarati razdor u HDZ-u. Istina je obrnuta od onoga što bi oni željeli. Upravo sam ja snažno podupirao Andreja Plenkovića u odluci da se kandidira u Prvoj izbornoj jedinici. Drago mi je što je to učinio da pokaže svoju hrabrost i spremnost da se suoči s glavnim suparnikom - predsjednikom SDP-a. Interesantno je da se predsjednici nekih drugih stranaka nisu usudili kandidirati u Prvoj izbornoj jedinici. Kandidirali su se ondje gdje su bili sigurniji da će proći. Na drugom je mjestu u Prvoj jedinici, sasvim logično, glavni tajnik stranke. Na trećem mjestu je Darinko Kosor koji je predsjednik HSLS-a, stranke koja s nama izlazi na izbore. Stoga je meni četvrto mjesto potpuno prihvatljivo. Vjerujem da ćemo s ovako kvalitetnom listom, na kojoj imamo i doktore znanosti i mlade i branitelje, zajedno ostvariti znatno bolji rezultat u Zagrebu nego na prošlim izborima.

Znam da u strankama prije izbora nitko ne voli govoriti o podjeli funkcija, no očekujete li da ćete ponovno biti kandidat za predsjednika Sabora ako HDZ pobijedi na izborima?

Uopće o tome još nismo razgovarali. Vidio sam samo neke spekulacije po medijima o tome tko će biti HDZ-ovi ministri. To su sve izmišljotine. Koncentrirani smo na to da predstavimo svoj program građanima i da pobijedimo na izborima. Siguran sam da će na kraju našeg mandata hrvatski građani živjeti bolje. Za razliku od Milanovića koji je svojedobno za Program 21 morao priznati da su obećanja izrečena samo figurativno.

Prilikom obilježavanja dana sjećanja na žrtve totalitarizama rekli ste: Grozni zločini koje su počinili nacisti, fašisti i ustaše tijekom Drugog svjetskog rata uglavnom su kažnjeni u brojnim sudskim procesima i te je totalitarne ideologije odavno povijest jasno i nedvosmisleno osudila. Međutim, komunistički zločini, koje su počinili nad desetima tisuća Hrvata nakon završetka rata, nikada nisu ni procesuirani a kamo li kažnjeni. Istog je dana predsjednica Kolinda Grabar Kitarović prilikom dodjele odličja Nikoli Štedulu govorila o nuždi procesuiranja zločina iz komunističkog doba Nije li to, sada nakon minhenskih presuda Perkoviću i Mustaču, početak nove rasprave o potrebi lustracije?

Građanima je danas svakako puno važnije doživjeti gospodarski prosperitet i ostvariti bolji život, zaustaviti bijelu kugu - demografsko nestajanje Hrvata, imati pravednu državu i uređeno pravosuđe, privući investicije itd., nego se vraćati na priče od prije 60 ili 70 godina. Međutim, točno je da Rezolucija Skupštine Vijeća Europe o potrebi osude zločina koje su počinili totalitarni režimi - donesena u Strasbourgu još 2006. godine - jasno navodi da je uzrok slabe svijesti naroda o tim zločinima to što nije provedena istraga o njima, a krivci nisu kažnjeni. Spominje također da je svijest o povijesti jedan od preduvjeta izbjegavanja sličnih zločina u budućnosti. Mi se nismo suočili s tom tamnom stranom svoje prošlosti, nego su ta pitanja stavljana pod tepih. Parlamentarna Skupština Vijeća Europe pozvala je sve komunističke i postkomunističke stranke u svojim državama članicama, koje to još nisu učinile, da ponovno ocijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, da se jasno distanciraju od zločina totalitarnih komunističkih režima te da ih potpuno jasno osude. Ne sjećam se da se to u Hrvatskoj dogodilo. Nama je zbog naše budućnosti i naše djece potrebno rasvijetliti neke mračne trenutke naše novije prošlosti - što je europski i zapadni opće civilizacijski standard. Zanimljivo je da se rasvjetljavanju masovnih likvidacija, kršenja ljudskih prava i sloboda u komunističkom sustavu te suočavanju s totalitarnom prošlošću najglasnije protive upravo oni kojima danas riječi demokracija, tolerancija i pravda ne silaze s usana.

Zašto nije napravljena lustracija u Hrvatskoj, za razliku od jedne Poljske ili Češke?

Zato što je u Hrvatskoj tada bio rat. Ideja pomirbe dr. Franje Tuđmana bila je ne samo vrlo mudra, nego i jedina moguća u tom trenutku. Kad govorimo danas o suočavanju s prošlošću i rasvjetljavanju kršenja ljudskih prava, nitko i ne pomišlja o nekakvim proganjanjima ili hapšenjima. Ali vrlo jasno rasvijetliti neke događaje koji su mitologizirani i ideologizirani desecima godina radi prikrivanja zločina, to da. Ne vidim tko se danas može i smije bojati istine - osim onih koji se boje gubitka naslijeđenih pozicija moći. Na kristalno jasan način treba se odrediti i prema tim zločinima, baš kao što smo se kristalno jasno kritički odredili prema ustaškim zločinima. I još jedna napomena: zar se itko čiste savjesti može protiviti rasvjetljavanju gospodarskog kriminala potkraj bivše države?

Kako gledate na ovo pogoršanje odnosa između Srbije i Hrvatske?

Na žalost, to je pogoršanje izazvano isključivo sjedne strane, iz Beograda, premda su donedavno i iz Milanovićeve koalicije istim vokabularom kao u Srbiji podmetali o refašizaciji Hrvatske. Zašto je trenutačno vodstvo Srbije pokrenulo doslovce hajku na Hrvatsku i Hrvate - to ne znam. Nesporno je da svakih nekoliko dana svjedočimo izjavama gospodina Vučića ili gospodina Đačića kojima se napada Hrvatska. Rječnik koji se pri tom upotrebljava, njihove obmane i objede, to je nešto što ih uvelike udaljava od cilja za koji tvrde da mu streme, a to je europeizacija, prihvaćanje europskih vrijednosti i ulazak Srbije u Europsku uniju. Tako države EU međusobno ne komuniciraju. To nije način. Oni to moraju shvatiti, kao što moraju shvatiti i da bez izmjene tzv. zakona o regionalnoj jurisdikciji neće moći u EU.