Optužnice protiv pripadnika HV-a u pravilu su politizirane i često su u funkciji specijalnog rata. Hrvatska je bila izložena agresiji i mi smo vodili rat ne samo za neovisnost, nego i za sami opstanak. Možemo biti ponosni pri tome kako su se naše postrojbe odnosile prema međunarodnim konvencijama i kako su ih poštivale. General Krstičević, ratni zapovjednik 4. gardijske brigade HV-a, častan je čovjek i legendarni zapovjednik pod čijim je vodstvom brigada postigla značajne uspjehe. Četvrta gardijska brigada je pod njegovim zapovijedanjem, a i prije toga, časno i odgovorno postupala u ratu - istaknuo je, između ostalog, naš eurozastupnik Ivica Tolić u opširnom razgovoru za tjednik Nacional.

Intervju donosimo u cijelosti, skupa s uvodom novinarke Zrinke Vrabec Mojzeš:

Odlaskom Andreja Plenkovića na dužnost premijera Republike Hrvatske, komodor Ivica Tolić kao sljedeći na izbornoj listi HDZ-a za europske izbore, zauzeo je njegovo mjesto u Europskom parlamentu. Komodor Tolić iza sebe ima besprijekornu vojnu karijeru. Kao dragovoljac Domovinskog rata bio je pripadnik Četvrte gardijske brigade, s kojom je prošao terene od Kruševa, obrane Zadra te sve do oslobađanja hrvatskoga juga. Obnašao je dužnost dozapovjednika, a kasnije i zapovjednika Treće imotske bojne. Sudjelovao je u Operaciji Maslenica kao zapovjednik 53. bojne Desantno-mornaričkog pješaštva, a jedno vrijeme obnašao je i dužnost načelnika Južnog bojišta. Po završetku borbenih operacija imenovan je načelnikom Stožera Hrvatske ratne mornarice, gdje je i promaknut u čin komodora. Nakon toga bio je i zapovjednik Flote HRM-a. Po obrazovanju diplomirani inženjer pomorskog prometa i magistar ekonomije, tijekom vojne karijere Ivica Tolić završio je najviše vojne škole u okviru Oružanih snaga RH; Zapovjedno-stožernu te Ratnu školu, kao i NATO-ovu obrambenu školu u Rimu. Za svoje zasluge u Domovinskom ratu odlikovan je najvišim vojnim odličjima. Zbog osobnih razloga je nakon uspješne vojne karijere umirovljen.

Prošlo je oko dva mjeseca od vašeg dolaska u EU Parlament, kako ste se snašli?

Dosta dobro. Organizirao sam svoj ured, kolegice i kolege iz Parlamenta koji imaju više iskustva bili su na raspolaganju, kao i sve službe. Iako sam relativno kratko zastupnik, sudjelovao sam u plenarnoj raspravi o Zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici EU-a, postavio sam nekoliko pitanja Komisiji. Postavljena pitanja odnose se na pronalazak nestalih hrvatskih branitelja i civila, otvaranje jedne od agencija EU-a u Hrvatskoj, kao i pitanje pomoći Hrvatskoj od strane Komisije u slučaju Franak pred arbitražnim sudom ICSID-a u Washingtonu.

Vjerujem da nije lako ući u posao na pola mandata Europskog parlamenta. Koliko vam je to otežavajuća okolnost i jeste li uspjeli ući u neke odbore?

Svakako da je ulazak u pola mandata zahtjevniji, no nije ništa nedostižno i s dobrom voljom i organizacijom vjerujem da ću dati svoj puni doprinos. Što se tiče odbora, punopravni sam član odbora ENVI, odnosno Odbora za zaštitu okoliša i zdravu hranu, a zamjenski sam član u Odborima za transport i turizam. Svaki od tih odbora značajan je za Hrvatsku. Znamo koliki su naši potencijali u proizvodnji zdrave hrane, ali znamo da Hrvatska bespotrebno uvozi hranu čija je kvaliteta u nekim konkretnim slučajevima ne samo upitna, nego i štetna za zdravlje ljudi. Znamo svi za probleme sa zagađenim zrakom u Slavonskom Brodu i općenito značenje zaštite okoliša u RH. Znači, ima prostora za konkretan i značajan rad u svakom od odbora. Ulazak u Parlament bio je za mene iznenađenje i kada je do toga došlo, očekivao sam da ću se u Parlamentu više baviti pitanjima sigurnosti i obrane, ali dodijeljeni odbori također su značajni, a uvijek postoji mogućnost djelovanja i izvan formalnih odbora.

Kao umirovljeni komodor sa završenim prestižnim međunarodnim i NATO-ovim vojnim školama, jeste li najviši po činu među eurozastupnicima?

Po informacijama koje imam, ima još nekoliko kolega koji su umirovljeni generali, a ima i nešto zastupnika s nižim časničkim činovima.

Hoćete li imati priliku ta znanja iskoristiti, budući da, nažalost, niste uspjeli postati članom SEDE-a, odbora za obranu i sigurnost, čiji je član Jozo Radoš. Ima li šanse da na neki način svojim iskustvom surađujete u njemu?

SEDE je pododbor u Odboru za vanjsku politiku. Nisam formalno ušao u SEDE, ali vjerujem da će biti prostora za angažman i da ću zbog referenci koje imam biti u prilici pridonijeti radu SEDE-a. Vjerujem da pitanja sigurnosti i obrane po svojoj složenosti i izazovima koji stoje pred nama, zaslužuju da SEDE postane punopravnim odborom u EU parlamentu i u granicama svojih mogućnosti poduprijet ću takav razvoj promjena. Migrantska kriza, teroristički napadi, hibridno ratovanje, krizna žarišta na istoku i jugoistoku nagovještaju vrlo veliki značaj pitanja sigurnosti i obrane EU-a.

Što je s Odborom za vanjsku politiku, čiji je potpredsjednik bio Andrej Plenković, a sada je Dubravka Šuica? Možete li se na neki način pridružiti?

Raspored po odborima nije jednostavna procedura. Potrebno je usuglašavanje na razini klubova i nacionalnih delegacija. Postoji i kvota koja je dana svakoj delegaciji. Poslije odlaska gospodina Plenkovića na mjesto predsjednika Vlade RH, dogovorom je na njegovo mjesto došla gospođa Šuica.

Kada ste se kandidirali na izborima za EU parlament 2014., najavljivali ste da ćete biti glas branitelja u EU parlamentu. Hoće li to biti moguće?

Sigurno da hoće. Već sam realizirao i prvi posjet hrvatskih branitelja EU parlamentu. Početkom prosinca delegacija veterana Hrvatskih gardijskih postrojbi i Specijalne policije boravila je u Bruxellesu. Uputio sam i pitanje Europskoj komisiji u vezi problema nestalih hrvatskih vojnika i civila iz Domovinskog rata. Želim se snažno posvetiti tome pitanju i postići da pitanje pronalaska naših nestalih bude zadaća i europskih institucija. Pitanje pronalaska nestalih nije i ne smije biti ideološko pitanje niti može biti prepušteno bilaterali. To je prije svega pitanje humanosti i civilizacijsko pitanje. Rješavanje takvih pitanja mora biti dio vrijednosti na kojima počiva EU. Veteransko pitanje, nadalje, bit će sve važnije. Na području Europske unije raste broj veterana zbog sudjelovanja građana EU-a u velikom broju vojnih misija. Trenutno na razini EU parlamenta ne postoji tijelo koje se bavi pitanjima veterana. Mislim da to svakako treba mijenjati.

Kako komentirate pravne probleme pripadnika HVO-a iz Orašja, kao i generala Krstičevića? Treba li se država miješati u te procese i jeste li imali priliku razgovarati o tim optužnicama s nekima od kolega u Parlamentu?

Po završetku ratnog sukoba, rat protiv Hrvatske nastavio se drugim sredstvima. Hrvatska, nažalost, u ovom ratu poslije rata nije ni približno uspješna kao što je bila Hrvatska vojska u obrani i oslobađanju Hrvatske. Neprihvatljivo je i posve promašeno koristiti pravosuđe u takvim vrstama specijalnog rata jer pravosuđe mora biti oslobođeno svake vrste politizacije, a optužnice protiv pripadnika Hrvatske vojske u pravilu su politizirane i imaju pozadinu bitno drugačiju od čistih pravnih procesa. Hrvatska je bila izložena agresiji i mi smo vodili rat ne samo za neovisnost, nego i za sami opstanak. Možemo biti ponosni pri tome kako su se naše postrojbe odnosile prema međunarodnim konvencijama i kako su ih poštivale. General Krstičević, ratni zapovjednik 4. gardijske brigade HV-a, častan je čovjek i legendarni zapovjednik pod čijim je vodstvom brigada postigla značajne uspjehe. Četvrta gardijska brigada je pod njegovim zapovijedanjem, a i prije toga, časno i odgovorno postupala u ratu.

Ovoga tjedna Elmar Brok predstavio je izvješće o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici EU-a. To je vaše područje - kako komentirate to izvješće? Jesu li vanjske okolnosti, poput terorizma, izbjeglica, pa čak i promjene na čelu SAD-a, natjerale EU da počne ozbiljnije raditi na suradnji na tom planu?

Izvješće Elmara Broka je sveobuhvatno, potiče jačanje zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU-a, stvaranje jednog boljeg i snažnijeg obrambenog sustava. Potiče sinergiju s NATO savezom, bez dupliciranja obrambenih sposobnosti, što je jako važno. Većina zemalja EU je u članstvu NATO-a, ali nisu sve. Migrantska kriza pokazala je dosta slabosti i problemi su uglavnom ostavljeni državama članicama koje su imale različit pristup rješavanju toga pitanja. Propusnost vanjskih granica EU-a pokazala se jednom od najvećih slabosti i EU ne smije dopustiti da bilo koja zemlja ili savez izravno određuje propusnost vanjskih granica EU-a. To nije samo pitanje sigurnosti, nego općenito vjerodostojnosti institucija EU-a. Promjene na čelu SAD-a moguće su dale jedan dodatni poticaj, iako osobno mislim da je transatlantsko savezništvo interes SAD-a i EU-a.

Tijekom posljednjih godina često su se čuli prijedlozi o osnivanju zajedničkih europskih obrambenih snaga. Kada bi došlo do takvog dogovora, svaka zemlja članica trebala bi sudjelovati u onome u čemu je najbolja. Koju bi nišu zauzela Hrvatska?

To je stvar dogovora državnih i europskih institucija. OS RH ima najbolji ljudski potencijal, a sigurno treba ulagati u modernizaciju i obuku. Zaštita pomorskih granica EU-a, borbeno zrakoplovstvo, pješaštvo i specijalne snage samo su neka od područja u kojima Hrvatska može dati svoj doprinos.

Najveći protivnik toga bila je Velika Britanija, koja je smatrala da je NATO dovoljan. Je li se taj stav promijenio?

Kao što sam već rekao, nisu sve članice EU-a istovremeno i članice NATO-a, neke krize imaju potpuni europski karakter, NATO i sam potiče jačanje EU snaga... to su samo neki od argumenata koji idu u smjeru izmjene stava.

Sirija, Turska, Irak, Afganistan... neuralgične su točke svjetskog mira. Ima li EU zajednički odgovor na te izazove?

Nema. Još uvijek je različit pristup i različiti su interesi unutar EU-a. Zato je krajnje vrijeme da se donesu strateške odluke o usklađenom djelovanju. To ne znači slabljenje nacionalnih potencijala zemalja članica. EU je diplomatska velesila, velesila je i u području gospodarstva. Nužno je zato uvesti određene reforme u sigurnosnu i obrambenu politiku. Diplomacija jest važna, ali često iza sebe mora imati argument sile.

Predsjednica Grabar Kitarović svojom izjavom o tisućama boraca koji se iz Islamske države vraćaju u BiH i jačanju radikalnog islamizma, izazvala je oštre političke i diplomatske reakcije u susjednoj državi. Kako ocjenjujete te njene izjave i gleda li i EU tako na situaciju u BiH?

Nije na meni da ocjenjujem bilo čije izjave, a najmanje izjave predsjednice države. Bosna i Hercegovina od strateškog je interesa za Republiku Hrvatsku. Naš je najvažniji susjed i svi moramo poraditi na tome da odnosi budu na najvišoj prijateljskoj razini. Naš je interes da Bosna i Hercegovina, što je prije moguće, bude uključena u integracijske procese EU-a i NATO-a.

Po medijima se spekuliralo da ste trebali postati savjetnik predsjednice Republike za obranu, ali da vas je odbila jer nije bila zadovoljna vašim poznavanjem situacije u NATO-u. Je li to točno i kako komentirate takve napise?

Predsjednica je reducirala broj savjetnika. Savjetnik za nacionalnu sigurnost i savjetnik za obranu objedinjeni su u jednu poziciju savjetnika za nacionalnu sigurnost i obranu. To je sigurno bila dobra odluka i u skladu je s rješenjima brojnih zemalja s obzirom na područje ekspertize. Za objedinjenu dužnost savjetnika odabran je kolega koji je kasnije bio i ministar obrane u Vladi RH. Nisam se zato osjetio manje vrijednim, naprotiv, držim to jednim normalnim procesom i diskrecijskim pravom sastavljanja Ureda. Osobno sam od predsjednice kasnije odabran za člana Vijeća za domovinsku sigurnost u čijem sam radu dao svoj aktivni doprinos.

Osim terorizma, postoji li objektivna opasnost od Rusije, kojoj su opet nametnute sankcije zbog Ukrajine, a od koje strahuju mnoge baltičke zemlje i Turska?

Samo gomilanje vojnih snaga na granicama uvijek je potencijalna opasnost. Mislim da EU i Rusija za stolom moraju riješiti sve prijepore i okrenuti se suradnji, za to postoje interesi i EU-a i Rusije. Ratni sukobi nikada nisu najbolje rješenje i pregovaranje nema alternativu.

Kako surađujete s ostalim hrvatskim europarlamentarcima iz drugih stranaka?

Suradnja je normalna i korektna. Pozvao sam kolege i kolegice iz RH da, kada je u pitanju interes Republike Hrvatske, zaštita nacionalnih interesa, međusobno razmjenjujemo informacije. Vjerujem daje to normalno, bez obzira na različite političke opcije koje predstavljamo u EU parlamentu. Vjerujem daje to svima prihvatljivo. U Parlamentu sam član Kluba zastupnika Europske pučke stranke koji je najbrojniji.

Prošlog tjedna srpski premijer Vučić navodno je demonstrativno napustio Bruxelles jer je Hrvatska blokirala otvaranje i zatvaranje poglavlja 26. Prethodno je velikosrpsku agresiju na Hrvatsku nazvao floskulom. Istovremeno, Srbija se hvali novim MIG-ovima i naoružanjem koje dobiva iz Rusije. Mislite li da Hrvatskoj prijeti objektivna opasnost od neke nove agresije s istoka?

Retorika srpskih političara kada su u pitanju odnosi s Republikom Hrvatskom je potpuno promašena i neprihvatljiva. Hrvatska se ne boji nikakve nove agresije jer je dovoljno snažna da slomi svaku agresiju na svoj teritorij. Bili smo jaki 1991. godine, a za razliku od tada, danas imamo dobro ustrojene Oružane snage RH, punopravni smo član EU i NATO-a, što je bitno drugačija pozicija. Bilo bi dobro kada bi srpska politika išla smjerom istinskog ispunjavanja kriterija za ulazak u EU i suradnje ako zaista želi postati članicom EU-a.