Podvale neće zaustaviti razvojne projekte koje HDZ nudi Osječko-baranjskoj županiji! Dva dana nakon isticanja moje kandidature objaviti nešto što više pravno ne postoji samo pokazuje da sam uznemirio duhove. No ovakve sam prljave igre i očajničke poteze protivnika očekivao jer je to jedini način da mi pokušaju nanijeti štetu. Naime, od 2005. sam načelnik Općine Antunovac koja je danas jedna od najuspješnijih u cijeloj RH, općine u koju smo povukli milijunske iznose iz EU fondova, a jednako uspješnom želimo napraviti i OBŽ. Imam podršku stranke i sve veću podršku građana - Uvjeren sam da će župana birati prema mjerljivim rezultatima! Stoga ćemo nastaviti s afirmativnom kampanjom na temelju programa i projekata i nećemo se dati uvući u ovakve igre. Neću gubiti vrijeme na podvale, neka se tim bave oni koji nemaju ništa drugo ponuditi. Dovoljno je pogledati što su radili zadnjih godina, točnije što sve nisu radili, a imali su priliku. Ali, ponavljam, neće nas zaustaviti! Konsolidirani HDZ preuzet će brigu o županiji na dobrobit Slavonije i Baranje! - istaknuo je u razgovoru za Glas Slavonije Ivan Anušić, HDZ-ov kandidat za osječko-baranjskog župana i predsjednik saborskog Odbora za ratne veterane.

Intervju prenosimo u cijelosti, skupa s uvodom novinara Igora Bošnjaka: 

Predsjednik osječko-baranjskog HDZ-a i kandidat za župana Ivan Anušić osuđen je u listopadu 2005. na osam mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine, zbog napada na policajce u civilu 13. lipnja 1999. godine, na proslavi kirbaja u ugostiteljskom objektu u Antunovcu - objavljeno je u jednim novinama nakon isticanja njegove kandidature.

Toga je dana malo prije ponoći došlo do vike i razbijanja za šankom, nakon čega su, po tvrdnjama tog lista, pokušala intervenirati trojica policajaca u civilu iz Tenje, legitimirajući se i tražeći da se svi iz te grupe smire i raziđu. U toj je grupi bio i Anušić koji se, prema presudi, policajcima obratio riječima: „Što ćete vi tu praviti red, milicija iz Tenja, tko ste vi iz Tenja da pravite red u Antunovcu“, te šakom udario jednog od njih u glavu, da bi mu se u napadu na policajce pridružila i ostala trojica okrivljenika (svi su dobili iste kazne). Policajci su uzvratili udarcima, a dvojica od njih zadobili su lake ozljede.

Ti podaci Anušiću su odavno izbrisani iz kaznene evidencije, jer je prošlo trogodišnje razdoblje nakon kojega nastupa rehabilitacija i on ima sudsku potvrdu o nekažnjavanju. O svemu tome razgovarali smo sa samim Anušićem.

Je li ono što je objavljeno vjeran prikaz događaja?

Nije to baš tako bilo. Treba u obzir uzeti i okolnosti i vrijeme u kojem se incident dogodio. Vratili smo se u razrušeni Antunovac nakon mirne reintegracije, ratne su rane bile svježe. Teško je bilo gledati svoje selo potpuno razrušeno, jer sam ga sa sedamnaest godina s puškom u ruci išao braniti. Izgubio sam jednog brata u Domovinskom ratu. Sve je to dovelo do toga da su nam tada kočnice bile daleko popustljivije nego danas. Ne pokušavam opravdati ono što se dogodilo, nego pojasniti u kojem se kontekstu incident dogodio.

Na dva nas uzastopna suđenja nitko od svjedoka nije teretio da smo prvi počeli. Nitko od svjedoka, pa ni mi, nismo čuli da su se policajci predstavili kad su ušli u lokal, a nisu niti izvadili značke. Moj drugi brat, koji je preživio Domovinski rat, smirivao je dva gosta lokala kad je nastala tučnjava u kojoj je na kraju sudjelovalo 15-ak ljudi. Kad sam vidio grupiranje oko njih, priskočio sam u pomoć. Sve do kraja tučnjave nitko od nas nije znao da su tri novopridošla gosta zapravo policajci u civilu. Uvjetno smo osuđeni tek u trećem pokušaju, a na presudu se nismo žalili, jer nam je odvjetnik rekao da nema svrhe i da smo morali biti osuđeni kako ne bismo morali policajce teretiti za prekoračenje ovlasti, budući da su oni izazvali sukob. Napominjem kako policajci tada uopće nisu bili na dužnosti.

To je objavljeno dva dana nakon objave vaše kandidature za osječko-baranjskog župana. Je li to slučajno?

Nije slučajno, jer da mislite drugačije ne biste me to pitali. I javnost je već reagirala na znakovit trenutak objave. Moj sudski i policijski dosje potpuno je čist, jer prema zakonima naše države, ali i praksi svjetskih sudova, osoba koja se rehabilitira nakon zakonski proteklog roka više se ne smatra osuđivanom. Žalosno je samo što određene strukture ljudi koriste svoj utjecaj kako bi vadili dvadeset godina stare pogreške iz mladosti.

Ponavljam, ne bježim od toga, nisam bježao nikada od odgovornosti. Javnost ima pravo znati, no mora znati i što se događalo godinama poslije. Od 2005. načelnik sam Općine Antunovac koja je danas jedna od najuspješnijih u Hrvatskoj, općine u koju smo povukli milijunske iznose iz EU fondova, a jednako uspješnom želimo napraviti i Osječko-baranjsku županiju. Napokon imamo stabilnu političku situaciju u Hrvatskoj. Imamo podršku nacionalne vlasti i s ovakvim konsolidiranim HDZ-om kakav je danas spremni smo preuzeti brigu o županiji. Podvale interesnih skupina neće zaustaviti razvojne projekte koje HDZ nudi Osječko-baranjskoj županiji.

Jeste li i inače po prirodi nasilna osoba, što bi vas diskvalificiralo u utrci za župana, ili je ovo izuzetak?

To ćete morati pitati ljude oko mene. Smatram da nisam konfliktna osoba, a kamoli nasilna. Naprotiv, s godinama sam naučio stati na loptu, čak u situacijama kad bi možda trebalo lupiti šakom o stol. Ljudi s kojima radim mogu potvrditi da nisam čak ni tip koji diže glas i isto očekujem od svojih suradnika. Ako možemo raditi korektno, radit ćemo, ako ne, popit ćemo kavu i svatko svojim putem. Nije floskula, no sudjelovanje u Domovinskom ratu zaista me odredilo u životu, nakon toga niz životnih okolnosti koje nisu bile nimalo lake, vođenje općine koja je bila u rasulu kad sam je preuzeo. Sve to učinilo me snažnijim i iskusnijim i nemam potrebu svari rješavati ni vikom, ni bukom, ni nasiljem.

Može li vam ovo naškoditi, ili utjecati na kandidaturu?

Na kandidaturu ne može utjecati, kandidat sam HDZ-a zbog rezultata koje imam svih 12 godina kao načelnik Općine Antunovac. Imam podršku stranke i sve veću podršku građana naše županije. Uvjeren sam da će oni župana birati prema mjerljivim rezultatima, a tu sam, siguran sam, u velikoj prednosti.

Kakve su reakcije bile u stranci?

Moji stranački kolege znaju za ovu uvjetnu osudu i, da budem iskren, očekivao sam da će se to u jednom trenutku pojaviti negdje u medijima, jer je to jedini način da mi pokušaju nanijeti štetu. Nastavit ćemo afirmativnu kampanju na temelju programa i projekata i nećemo se dati uvući u ovakve igre. Nama su na prvom mjestu građani ovoga grada i županije, što je Vlada do sada već pokazala. Nudimo konkretne projekte, a to je ono što zanima građane.

Imate li doista namjeru podići tužbu?

Nisu meni ovo prvi izbori. Imam iza sebe troje izbore za načelnika Općine, dvoje za Sabor. Nikad nisam krio taj incident, ali očito to do sada nikoga nije zanimalo. Dva dana nakon isticanja kandidature objaviti nešto što više pravno ne postoji samo pokazuje kako i moji protivnici vide da imam velike šanse pobijediti. Borba za funkciju župana, čini se, bit će lavovska. Ulozi su veliki i ovaj njihov očajnički potez pokazuje kako sam uznemirio duhove.

Hoću li podizati tužbu? Neću. Ništa od ovoga nikad nisam krio. Neka i ostatak javnosti zna što se dogodilo, već godinama svoju energiju usmjeravam na drugu stranu, a to je pozitivna i afirmativna borba za boljitak naše regije. Neću gubiti vrijeme na podvale, neka se tim bave oni koji nemaju ništa drugo za ponuditi. Postoje objektivni razlozi zašto smo kao najveća slavonska županija s najvećim potencijalom potpuno zanemareni te zašto je iz naše županije odselilo više od 30 posto ljudi. To su stvarni problemi Slavonaca i Baranjaca i time se trebamo suočiti. Ja sam to spreman učiniti, a znam i kako.

Čini mi se da sam svojim radom, energijom i iskustvom uplašio one koji su se zadnjih godina uljuljali u svojim foteljama. Ako sam im pomrsio račune, drago mi je. Jer moja vizija politike, ali i razvoja OBŽ-a, uz podršku najveće i najjače političke stranke u Hrvatskoj te Vlade i ministarstava, u potpunosti se razlikuje od onoga što su oni nudili do sada.

Iz kojih krugova, s kojima ćete se uskoro susresti na izborima, mislite da je ta informacija mogla proisteći?

Kreće izborna kampanja i čini mi se da će se voditi upravo na onaj način na koji sam napomenuo da ne treba. Ne treba udarati ispod pojasa. Imam iza sebe projekte, imam viziju i cilj s kojim krećem u utrku za župana i nemam potrebu izvlačiti prljavo rublje mojih političkih suparnika staro 20 godina. Dovoljno je pogledati što su radili zadnjih godina, točnije što sve nisu radili, a imali su priliku. Mislim da kopanje po mladenačkim grijesima ljudima neće otvoriti priliku za posao i bolji život. U mom Antunovcu nije tajna da sam sudjelovao u ovom incidentu pa su me svejedno ljudi tri puta zaredom birali i to s više od 70 posto glasova. Zato se ne želim baviti razmišljanjem tko je ovo plasirao, želim se baviti projektima kojima ćemo pokrenuti Slavoniju i Baranju.

Predsjednik osječko-baranjskog HDZ-a i kandidat za župana Ivan Anušić osuđen je u listopadu 2005. na osam mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine, zbog napada na policajce u civilu 13. lipnja 1999. godine, na proslavi kirbaja u ugostiteljskom objektu u Antunovcu - objavljeno je u jednim novinama nakon isticanja njegove kandidature.

Toga je dana malo prije ponoći došlo do vike i razbijanja za šankom, nakon čega su, po tvrdnjama tog lista, pokušala intervenirati trojica policajaca u civilu iz Tenje, legitimirajući se i tražeći da se svi iz te grupe smire i raziđu. U toj je grupi bio i Anušić koji se, prema presudi, policajcima obratio riječima: „Što ćete vi tu praviti red, milicija iz Tenja, tko ste vi iz Tenja da pravite red u Antunovcu“, te šakom udario jednog od njih u glavu, da bi mu se u napadu na policajce pridružila i ostala trojica okrivljenika (svi su dobili iste kazne). Policajci su uzvratili udarcima, a dvojica od njih zadobili su lake ozljede.

Ti podaci Anušiću su odavno izbrisani iz kaznene evidencije, jer je prošlo trogodišnje razdoblje nakon kojega nastupa rehabilitacija i on ima sudsku potvrdu o nekažnjavanju. O svemu tome razgovarali smo sa samim Anušićem.

Je li ono što je objavljeno vjeran prikaz događaja?

Nije to baš tako bilo. Treba u obzir uzeti i okolnosti i vrijeme u kojem se incident dogodio. Vratili smo se u razrušeni Antunovac nakon mirne reintegracije, ratne su rane bile svježe. Teško je bilo gledati svoje selo potpuno razrušeno, jer sam ga sa sedamnaest godina s puškom u ruci išao braniti. Izgubio sam jednog brata u Domovinskom ratu. Sve je to dovelo do toga da su nam tada kočnice bile daleko popustljivije nego danas. Ne pokušavam opravdati ono što se dogodilo, nego pojasniti u kojem se kontekstu incident dogodio.

Na dva nas uzastopna suđenja nitko od svjedoka nije teretio da smo prvi počeli. Nitko od svjedoka, pa ni mi, nismo čuli da su se policajci predstavili kad su ušli u lokal, a nisu niti izvadili značke. Moj drugi brat, koji je preživio Domovinski rat, smirivao je dva gosta lokala kad je nastala tučnjava u kojoj je na kraju sudjelovalo 15-ak ljudi. Kad sam vidio grupiranje oko njih, priskočio sam u pomoć. Sve do kraja tučnjave nitko od nas nije znao da su tri novopridošla gosta zapravo policajci u civilu. Uvjetno smo osuđeni tek u trećem pokušaju, a na presudu se nismo žalili, jer nam je odvjetnik rekao da nema svrhe i da smo morali biti osuđeni kako ne bismo morali policajce teretiti za prekoračenje ovlasti, budući da su oni izazvali sukob. Napominjem kako policajci tada uopće nisu bili na dužnosti.

To je objavljeno dva dana nakon objave vaše kandidature za osječko-baranjskog župana. Je li to slučajno?

Nije slučajno, jer da mislite drugačije ne biste me to pitali. I javnost je već reagirala na znakovit trenutak objave. Moj sudski i policijski dosje potpuno je čist, jer prema zakonima naše države, ali i praksi svjetskih sudova, osoba koja se rehabilitira nakon zakonski proteklog roka više se ne smatra osuđivanom. Žalosno je samo što određene strukture ljudi koriste svoj utjecaj kako bi vadili dvadeset godina stare pogreške iz mladosti.

Ponavljam, ne bježim od toga, nisam bježao nikada od odgovornosti. Javnost ima pravo znati, no mora znati i što se događalo godinama poslije. Od 2005. načelnik sam Općine Antunovac koja je danas jedna od najuspješnijih u Hrvatskoj, općine u koju smo povukli milijunske iznose iz EU fondova, a jednako uspješnom želimo napraviti i Osječko-baranjsku županiju. Napokon imamo stabilnu političku situaciju u Hrvatskoj. Imamo podršku nacionalne vlasti i s ovakvim konsolidiranim HDZ-om kakav je danas spremni smo preuzeti brigu o županiji. Podvale interesnih skupina neće zaustaviti razvojne projekte koje HDZ nudi Osječko-baranjskoj županiji.

Jeste li i inače po prirodi nasilna osoba, što bi vas diskvalificiralo u utrci za župana, ili je ovo izuzetak?

To ćete morati pitati ljude oko mene. Smatram da nisam konfliktna osoba, a kamoli nasilna. Naprotiv, s godinama sam naučio stati na loptu, čak u situacijama kad bi možda trebalo lupiti šakom o stol. Ljudi s kojima radim mogu potvrditi da nisam čak ni tip koji diže glas i isto očekujem od svojih suradnika. Ako možemo raditi korektno, radit ćemo, ako ne, popit ćemo kavu i svatko svojim putem. Nije floskula, no sudjelovanje u Domovinskom ratu zaista me odredilo u životu, nakon toga niz životnih okolnosti koje nisu bile nimalo lake, vođenje općine koja je bila u rasulu kad sam je preuzeo. Sve to učinilo me snažnijim i iskusnijim i nemam potrebu svari rješavati ni vikom, ni bukom, ni nasiljem.

Može li vam ovo naškoditi, ili utjecati na kandidaturu?

Na kandidaturu ne može utjecati, kandidat sam HDZ-a zbog rezultata koje imam svih 12 godina kao načelnik Općine Antunovac. Imam podršku stranke i sve veću podršku građana naše županije. Uvjeren sam da će oni župana birati prema mjerljivim rezultatima, a tu sam, siguran sam, u velikoj prednosti.

Kakve su reakcije bile u stranci?

Moji stranački kolege znaju za ovu uvjetnu osudu i, da budem iskren, očekivao sam da će se to u jednom trenutku pojaviti negdje u medijima, jer je to jedini način da mi pokušaju nanijeti štetu. Nastavit ćemo afirmativnu kampanju na temelju programa i projekata i nećemo se dati uvući u ovakve igre. Nama su na prvom mjestu građani ovoga grada i županije, što je Vlada do sada već pokazala. Nudimo konkretne projekte, a to je ono što zanima građane.

Imate li doista namjeru podići tužbu?

Nisu meni ovo prvi izbori. Imam iza sebe troje izbore za načelnika Općine, dvoje za Sabor. Nikad nisam krio taj incident, ali očito to do sada nikoga nije zanimalo. Dva dana nakon isticanja kandidature objaviti nešto što više pravno ne postoji samo pokazuje kako i moji protivnici vide da imam velike šanse pobijediti. Borba za funkciju župana, čini se, bit će lavovska. Ulozi su veliki i ovaj njihov očajnički potez pokazuje kako sam uznemirio duhove.

Hoću li podizati tužbu? Neću. Ništa od ovoga nikad nisam krio. Neka i ostatak javnosti zna što se dogodilo, već godinama svoju energiju usmjeravam na drugu stranu, a to je pozitivna i afirmativna borba za boljitak naše regije. Neću gubiti vrijeme na podvale, neka se tim bave oni koji nemaju ništa drugo za ponuditi. Postoje objektivni razlozi zašto smo kao najveća slavonska županija s najvećim potencijalom potpuno zanemareni te zašto je iz naše županije odselilo više od 30 posto ljudi. To su stvarni problemi Slavonaca i Baranjaca i time se trebamo suočiti. Ja sam to spreman učiniti, a znam i kako.

Čini mi se da sam svojim radom, energijom i iskustvom uplašio one koji su se zadnjih godina uljuljali u svojim foteljama. Ako sam im pomrsio račune, drago mi je. Jer moja vizija politike, ali i razvoja OBŽ-a, uz podršku najveće i najjače političke stranke u Hrvatskoj te Vlade i ministarstava, u potpunosti se razlikuje od onoga što su oni nudili do sada.

Iz kojih krugova, s kojima ćete se uskoro susresti na izborima, mislite da je ta informacija mogla proisteći?

Kreće izborna kampanja i čini mi se da će se voditi upravo na onaj način na koji sam napomenuo da ne treba. Ne treba udarati ispod pojasa. Imam iza sebe projekte, imam viziju i cilj s kojim krećem u utrku za župana i nemam potrebu izvlačiti prljavo rublje mojih političkih suparnika staro 20 godina. Dovoljno je pogledati što su radili zadnjih godina, točnije što sve nisu radili, a imali su priliku. Mislim da kopanje po mladenačkim grijesima ljudima neće otvoriti priliku za posao i bolji život. U mom Antunovcu nije tajna da sam sudjelovao u ovom incidentu pa su me svejedno ljudi tri puta zaredom birali i to s više od 70 posto glasova. Zato se ne želim baviti razmišljanjem tko je ovo plasirao, želim se baviti projektima kojima ćemo pokrenuti Slavoniju i Baranju.