Osijek je grad koji stagnira - i to više nisam mogla šutke promatrati! * Nazivajući svoj mandat „stabilizacijskim“, Vrkić je priznao da Osijek stagnira - Gradu je potrebna nova energija! * Kvaliteta gradonačelnice nije u tome da glumi da sve zna, nego da okupi najbolji mogući stručni tim na dobrobit svojih sugrađanki i sugrađana! * Nakon HDZ-ove pobjede, ponudit ću ruku suradnje svima koji su pridonijeli željenim promjenama u Osijeku! * Osijek je umoran od istih političkih kadrova zbog kojih naš grad nije onakav kakav može i zaslužuje biti! * Kako bi Osijek iskoristio što više od 2,5 milijarde eura iz „Projekta Slavonija“, potrebno je da u gradu i županiji bude vlast koja je u stanje efikasno komunicirati s vrhom države! * Upravo zahvaljujući svojim jako dobrim kontaktima s predsjednikom Plenkovićem i predsjednicom RH uspostavit ću projektnu i investicijsku vertikalu prema državnoj vlasti! - istaknula je, između ostalog, naša kandidatkinja za osječku gradonačelnicu Ivana Šojat u velikom razgovoru za tjednik Nacional.

Intervju prenosimo u cijelosti, skupa s uvodom novinara Dragana Đurića:

Ivana Šojat, HDZ-ova kandidatkinja za gradonačelnicu Osijeka, ali i nagrađivana hrvatska književnica, kao 20-godišnjakinja uključila se u Domovinski rat kao pripadnica HOS-a. Iako danas, kako kaže u intervjuu, više nije sigurna u to da je Hrvatskoj potreban ustaški pozdrav „za dom spremni“, i dalje brani opstojnost spomen-ploče s tim nazivom, ponavljajući da u tom slučaju nije riječ o ustaškom pozdravu, nego o sloganu koji su koristili njene kolege, dragovoljci HOS-a, braneći svoju zemlju. Ivana Šojat provela je osam godina u inozemstvu, u Belgiji, gdje je diplomirala francuski jezik. Prije odlaska u Bruxelles, 1992. radila je u Ministarstvu obrane, u Uredu za odnose s UN-om i Europskom unijom kao tajnica i prevoditeljica. Iz Belgije je bila i dopisnica Glasa Slavonije.

Kako komentirate potez premijera Andreja Plenkovića o razrješenju trojice ministara Mosta, a potom i političku krizu u kojoj se našla Hrvatska? Hoće li se dogoditi novi izbori?

Zasad to ne bih nazivala krizom vlasti jer Vlada i dalje uspješno funkcionira i radi ono zbog čega je HDZ i dobio povjerenje - rješava naslijeđene probleme na dobrobit svih hrvatskih građana. Najbolji je primjer to kako je predsjednik Plenković riješio problem gužvi na slovensko-hrvatskoj granici. A uopće ne sumnjam u to da će i nastaviti vođenje odgovorne, ozbiljne i uspješne politike. Osim toga, Hrvatska ide u dobrom smjeru, ekonomski pokazatelji su odlični - imamo najmanji deficit od 2002., a snažno se smanjuje javni dug. Kontinuirano raste BDP, a rekordno i potrošnja. I Vladin uspjeh u zaštiti radnih mjesta u Agrokoru i dobavljača također je primjer da Hrvatskoj trebaju stabilnost i odgovornost.

I Osijeku su potrebni stvarni rezultati, konkretni razvojno-socijalni projekti, učinkovito povlačenje novca iz EU fondova i odgovorna, ozbiljna politika. Osijeku su potrebni vizija, snažni iskorak, napredak i nova energija, a ne famozni stabilizacijski mandat. Stoga mogu samo poručiti da ću nakon HDZ-ove pobjede svima koji su pridonijeli željenim promjenama u Osijeku ponuditi ruku suradnje na dobrobit naših sugrađanki i sugrađana. Osijek je zreo za promjene. Osijek želi i zaslužuje i više i bolje od ovog što sada ima.

Iz stolca književnice i prevoditeljice uskočili ste u politički ring, pristavši na to da budete kandidatkinja HDZ-a za gradonačelnicu Osijeka. Zašto ste to odlučili i na čiji nagovor?

Ne bih to nazvala nagovorom. Bio je to prijedlog mojih stranačkih kolega. Nisam ga ni htjela ni mogla odbiti jer onda bih izgubila pravo progovarati o našoj svakodnevici. Osijek je grad koji stagnira i to više nisam željela šutke promatrati. Odgovornost za učinjeno ili neučinjeno u mojem gradu i u našem društvu nije postala, nažalost, ultimativni stav pri obavljanju mnogih poslova, a posebno ne političkih funkcija. U svojim književnim djelima to kritiziram, progovaram o tome, nekad manje, a nekad više izravno. Međutim, ako sama neću pokušati napraviti nešto kako bih promijenila ono što mi se u društvu ne sviđa, ako sama neću prihvatiti politički izazov kako bismo svoj grad promijenili na bolje, s kojim pravom ću progovarati o tome?

Što konkretno znate o tom svom budućem poslu? Kako mislite oživjeti grad opterećen iseljavanjem, grad u velikoj depresiji, i psihološkoj i ekonomskoj, kako mnogi tvrde?

Već je netko prije mene rekao da ne postoji škola za gradonačelnike i to je istina. Ne postoji čelni čovjek grada koji sve zna o svakom problemu. Dobar gradonačelnik je onaj koji zna tko je stručan i sposoban riješiti neki problem. Dobar gradonačelnik je onaj kojem je interes grada na prvom mjestu, pa je zbog toga spreman angažirati najbolje i najstručnije. Meni je Osijek najvažniji. Kvaliteta gradonačelnika nije u tome da glumi da sve zna, nego da okupi najbolji mogući tim. Dobar gradonačelnik je onaj koji zna da ne preuzima vlast, nego odgovornost. Za mene je grad odgovornost, što često ističem.

Osijek je grad na čijem autobusnom kolodvoru počinje najveći egzodus stanovništva iz Hrvatske. Vjerujete li da možete to zaustaviti i kako ćete to postići?

Kad ne bih vjerovala da mogu, ne bih ni prihvatila ovu kandidaturu. Problem iseljavanja je problem gospodarskog, socijalnog i kulturnog stanja u Osijeku. Ako želimo zaustaviti iseljavanje, onda Osijek moramo napraviti gradom za lijep i ugodan život. Masovno iseljavanje nije problem samo socijalnog ili gospodarskog stanja. Među desecima tisuća onih koji su zadnjih godina napustili Osijek ima i onih čija su primanja bila iznadprosječna, sasvim dovoljna za solidnu egzistenciju u Osijeku. Oni očito nisu mogli ispuniti neke druge svoje želje ili interese u Osijeku, pa su zato odlučili otići. Uzalud su nekom dobra primanja ako vrtići ne rade u dvije smjene, pa za vrijeme njihova popodnevnog rada nema tko čuvati njihovu djecu ili ako su spriječeni u večernjem izlasku jer nemaju gdje ostaviti dijete. Ako netko svom djetetu želi pružiti veću mogućnost za obrazovanje već u najranijoj dobi, a škole za strane jezike traže znatno dodatno izdvajanje, onda će netko potražiti drugo mjesto za bolji život. Ili zar netko očekuje da će mladi ljudi ostajati u gradu u kojem u svim dijelovima još nema brzog interneta? Vjerujem da sve to mogu popraviti, da sve to mogu poboljšati i da mogu ljudima dati grad u kojem će htjeti ostati.

Osam godina živjeli ste u Belgiji. Zašto ste otišli, a zašto ste se vratili?

Za vrijeme boravka u Belgiji bila sam u braku. To ipak nije bilo presudno. Želja za spoznajom pokreće svijet. Htjela sam vidjeti i upoznati način života izvan Hrvatske, htjela sam vidjeti druge kulture, drugi način organizacije života, upoznati druge ljude i obogatiti se na način na koji to nije moguće samo obrazovanjem ili proučavanjem literature. Da Nikola Tesla nije bio radoznao u potrazi za spoznajom, pitanje je kako bi danas svijet izgledao. Imala sam u Belgiji priliku vidjeti kako se u drugim državama vode gradovi, kako se upravlja javnim sredstvima i javnom imovinom. Belgija je zaista dobar primjer upravljanja i mislim da puno toga što sam naučila mogu primijeniti u Osijeku.

Smatrate li da ćete ući u drugi izborni krug i na čemu temeljite vaš optimizam? Koje protukandidate smatrate najopasnijima?

Pobijedit ću. Osijek je umoran od istih političkih kadrova zbog kojih naš grad nije onakav kakav može i zaslužuje biti. Svoj optimizam temeljim na kvalitetnom razvojno-socijalnom programu koji sam nedavno predstavila, na odlučnosti svojih sugrađanki i sugrađana da zajedno promijenimo Osijek na bolje, ali i svojim jako dobrim kontaktima s premijerom i Vladom te s predsjednicom Republike. Zahvaljujući tome ću uspostaviti projektnu i investicijsku vertikalu prema državnoj vlasti.

„Projekt Slavonija, Baranja i zapadni Srijem“ kojim će se osigurati 18,75 milijardi kuna iz EU fondova isključivo za projekte na području pet slavonskih županija, svjedoči o tome da je Vladi predsjednika Plenkovića prioritet pokrenuti Osijek i cijelu Slavoniju i Baranju. Kako bi Osijek iskoristio što više od te 2,5 milijarde eura, potrebno je da u gradu i županiji bude vlast koja je u stanje efikasno komunicirati s vrhom države. A protukandidatkinjama i protukandidatima se ne opterećujem, fokusirana sam na predstavljanje svog programa i svoju afirmativnu kampanju.

Nije malo onih koji u vašoj kandidaturi prepoznaju osječku verziju situacije Prgomet-Esih, s tim da u ovom slučaju vi igrate ulogu Drage Prgometa. Naime, aktualni gradonačelnik Ivica Vrkić kao nezavisni kandidat dosad je uživao i podršku vašeg HDZ-a u lokalnoj vlasti. S druge strane, njegov doprinos bio je velik, kao ključne osobe za povratak istočne Slavonije i hrvatskog Podunavlja u ustavno-pravni poredak Hrvatske?

Vrkić je političar koji je vrijedan poštovanja. Činjenica je, međutim, da se svatko nakon nekog vremena umori i zasiti poslom. Učinio je i dobrih stvari u našem gradu, ali nedovoljno jer Osijek zaslužuje i više i bolje od ovog što sada ima. Čini mi se da on više ne osjeća izazov i da je baš zato i svoj gradonačelnički mandat nazvao stabilizacijskim. Nježno je time priznao da Osijek stagnira - i to također treba cijeniti.

A što mislite o kandidaturi Ante Đapića koji obavještava osječku javnost da su se mnogi projekti pokrenuli za vrijeme njegova mandata, kao i to da je on jedini uspio riješiti problem invazije komaraca u ljetnim mjesecima?

Kako ne bismo pojedinačno analizirali te Đapićeve projekte ili „projekte“, zadržimo se samo na spomenutim komarcima. Način na koji je Đapić riješio komarce primjer je zašto je Hrvatska tako dugo čekala na ulaznim vratima Europske unije. Na sreću, danas smo članica uređenog europskog društva u kojemu postoje pravila i komarce ne možemo rješavati tako što će premijer, kako je nedavno Đapić ispričao na jednoj televiziji, nazvati gradonačelnika i reći digni ti te avione i zapraši, a mi nećemo slati inspekciju. Možda biste trebali pitati pčelare što misle o tom Đapićevu rješavanju problema komaraca, ali danas i sve Osječane jer su se komarci ubrzo vratili. Takvo ad hoc rješenje bilo je kratkog vijeka jer se legla mahom nalaze u zaštićenom Parku prirode Kopački rit. Ozbiljan problem zaslužuje odgovoran, cjelovit i usuglašen pristup, od Ministarstva zdravstva, preko Ministarstva zaštite prirode i okoliša, do Osječko-baranjske županije te gradova i općina. Osim toga, spomen Đapićeva imena budi asocijacije na jednu sportsku dvoranu zbog koje je došlo do krize gradske vlasti.

U čemu vidite šanse za budući razvoj Osijeka?

Osim u razvojnim projektima financiranim i sufinanciranim iz EU fondova kroz, među ostalim, „Projekt Slavonija, Baranja i zapadni Srijem“, šanse za budući razvoj Osijeka vidim i u povratku tradicije, zbog koje je naš grad nosio naziv „Mali Beč“. Obrtnička tradicija bogata je u cijeloj Slavoniji, a posebno u Osijeku. Imamo puno poslovnih prostora koji su danas prazni i osim što ne stvaraju nove prihode, još su i ruglo grada. Zar gradu nije bolje da te prostore dade uz simboličnu cijenu kao poticaj obrtnicima, poduzetnicima i kulturnim djelatnicima, pa da oni iz novih prihoda pune gradsku blagajnu, nego da ti prostori zjape prazni, a grad gubi na njihovoj vrijednosti i istodobno plaća režije. Moramo početi upravljati gradskom imovinom transparentno, efikasno i manirom odgovornog gospodara.

Osijek treba razviti poduzetničke zone koje će biti zamašnjak za okolno područje Slavonije i Baranje. Blizina Kopačkog rita i Bizovačkih toplica velika su šansa za razvoj turizma. Osijek je poznat i po svojoj kulturi koja može donositi i prihode. Konačno, trebamo uspostaviti snažnu vezu između znanosti i gospodarstva, odnosno poljoprivrede, a u tu razvojnu mrežu trebamo uključiti i obrtničke škole. Sve to je vrIo zahtjevan posao, a kako bi se proveo, formirat ću stručne timove u koje ću uključiti sve one kojima je stalo do Osijeka.

Potkraj prošle godine žestoko ste napali Miru Furlan i Radu Šerbedžiju, kao i redatelja Olivera Frljića. Dopuštate li to da su i oni dio hrvatske kulture, iako se vi ne slažete s njihovim svjetonazorima?

Šerbedžiji nitko ne može osporiti glumačka postignuća. Rekla bih da je i Mira Furlan bila talentirana glumica. O Oliveru Frljiću govoriti u kontekstu kulture zaista mi je teško. Ako želite opisati neke njegove predstave, prva riječ koja mi se nameće je provokacija. Izvan konteksta provokacije Frljić, čini se, umjetnički ne funkcionira. Bez obzira na njihova umjetnička dostignuća, mislim da imam pravo kritizirati njihova politička djelovanja, onako kako i oni imaju pravo u demokratskom okruženju kritizirati pojavnosti u Hrvatskoj koje im nisu po volji.

Kada su jednom prigodom Šerbedžiju upitali da se nacionalno opredijeli, on je svoj odgovor sažeo u jednostavnu rečenicu „Ja sam hrvatski glumac“. Nije li on doista baš to, hrvatski glumac koji je nastupao u djelima Ivana Raosa i Miroslava Krleže?

Da, Šerbedžija je hrvatski glumac i tu ne vidim ništa sporno. Zar bi zbog tog odgovora on trebao biti amnestiran od kritika? I nije riječ o njegovoj nacionalnoj opredijeljenosti, nego o sasvim nepotrebnom i iznad svega nespretnom politiziranju. Zašto, primjerice, Šerbedžiji na Brijunima treba tribina o revolucionarnom djelu Gavrila Principa nakon održane kazališne predstave? Pa Gavrilo Princip je za sav demokratski svijet terorist.

Kakav je vaš stav o Krleži jer i o njemu postoje prijepori?

Uz Krležu sam odrastala i sazrijevala. Počevši s njegovom ekspresionističkom poezijom, preko novela, romana i drama, pa do esejistike kojom je veličanstveno, samo njemu svojstvenim načinom oslikao tadašnje društvene i političke prilike. Njegov „Dijalektički antibarbarus“ ili „Deset krvavih godina“ literatura su bez koje se ne može sagledati ni sadašnje stanje uma, niti proniknuti u kauzalnost događanja koja se nižu poput slijeda pogreški ili propusta. Svakako je zaslužio svu pozornost koju mu i danas posvećujemo. Zamjeram mu, međutim, što je kao kritičar društvenih nepravdi i političkih zločina utihnuo nakon pobjede revolucije. Sustavno je i bez rezerve kritizirao buržoaziju, ali u trenutku političkog obrata naprasno se prestao oglašavati, pa nije imao što reći o novoj, vrlo brzo stvorenoj crvenoj buržoaziji. Možda mu je naposljetku ipak nedostajalo građanske hrabrosti.

Kao dragovoljac bili ste u postrojbama HOS-a. Veliki su prijepori oko spomen-ploče poginulim braniteljima HOS-a u Jasenovcu zbog ugrađenog ustaškog pozdrava „za dom spremni“. Smatrate li da bi taj natpis trebalo skinuti i prije nego što vladino povjerenstvo donese odluku?

Ne bih tako lako i paušalno sudila o tome. Ne zaboravite da je dio mojih ratnih kolega i prijatelja taj natpis nosio u jeku velikosrpske agresije, ali nipošto kao znak veličanja ustaškog režima, s kojim nikakve veze nisu imali, nego kao znak otpora i revolta spram agresora koji su, uostalom, i pokojnog Stipu Šuvara nazivali „ustašom“. U HOS-u u BiH tako su se borili mnogobrojni Bošnjaci, ali ne zato što su bili sljedbenici „fašističke ideologije“, nego u znak zajedništva s Hrvatima i otpora prema istom agresoru. Ali u današnjem vremenu nisam sigurna da ikome više treba taj pozdrav i da ga treba izvikivati, posebno kada pobjednička Hrvatska vojska, u modernoj hrvatskoj državi koja se temelji na Domovinskom ratu i njegovu zajedništvu, a ne propalim totalitarnim režimima, ima svoje prelijepe pozdrave „Domovini vjerni!“ i „Pozdrav domovini“. Ali isto tako nisam ni za ikakve jednostrane zabrane koje poštuju samo „naše“ žrtve, a ne i „vaše“. Ili obratno, čime bi se samo perpetuirale i produbljivale podjele i napetosti u društvu.

No vratimo se na ploču. Ona je postavljena u spomen na žrtvu 11 pripadnika HOS-a koji su poginuli za Hrvatsku u vrijeme velikosrpske agresije, a to neki često zaboravljaju ili „zaboravljaju“. Naravno da je osjetljivo to da je takvo spomen-obilježje postavljeno upravo u Jasenovcu, međutim, posve je jasno da je na obilježju grb udruge koja je dobila i imala odobrenje mjerodavnih tijela i u vrijeme SDP-ovih vlada. To potvrđuje da nismo postavili jasan zakonski okvir za simbole totalitarnih sustava, a tu mislim i na one iz komunističkog režima. Zato je Vlada i osnovala povjerenstvo koje bi adekvatno zakonski, sine ira et studio, trebalo regulirati to pitanje kako bismo napokon, uz odgovorno suočavanje s prošlosti i pijetet spram svih žrtava, dva totalitarna režima ostavili povijesnoj znanosti.