Ne želim i nikada neću pretpostavljati sebe i svoje interese interesima hrvatskog naroda! * U HDZ-u nismo ni u jednom trenutku razgovarali o bilo kakvim podjelama uloga u budućoj izvršnoj vlasti jer smatramo da je neprimjereno razmišljati o pozicijama bez suda i prethodne podrške naroda! * Potpuno sam posvećen zastupanju demokršćanske i domoljubne politike - koja je usmjerena zaštiti hrvatskog identiteta i prava na bolji život hrvatskih ljudi! * Strategija nacionalne sigurnosti, ali i ostali strateški dokumenti, predstavljaju osnovni preduvjet razvoja sigurnosnog sustava Republike Hrvatske! * HDZ nije zagovarao podjele - nastojali smo pozivati na jedinstvo i zajedništvo, no to nije nailazilo na dobar prijem SDP-a! * Ne možemo silom nekoga primorati na suradnju, inicijativa mora krenuti od onih koji su u poziciji, što ćemo mi sutra svakako prakticirati! * Od početka krize upozoravamo da je Hrvatska, suprotno uvjeravanjima Vlade, potpuno nespremna dočekala prvi val izbjeglica i migranata! * Mi smo si u Hrvatskoj demokratskoj zajednici dali truda i tražili različita promišljanja o sigurnosnim izazovima s kojima se suočava suvremeni svijet! * Ne možete tražiti rješenja za kompleksne, gotovo globalne probleme, u pauzama između dviju sjednica Vlade! * Borim se i uvijek ću se boriti za jednaki pristup svim braniteljima, bez obzira na to iz kojeg su kraja Hrvatske, ili u ovom slučaju Bosne i Hercegovine, dok god su se borili za istu stvar, slobodnu i suverenu državu Hrvatsku! - istaknuo je, među ostalim, predsjednik HDZ-ova Odbora nacionalnu sigurnost, obranu i unutarnje poslove (i predsjednik Vijeća za domovinsku sigurnost Predsjednice RH) umirovljeni general Damir Krstičević u razgovoru za tjednik Nacional. S njima je razgovarala novinarka Orhidea Gaura Hodak, a intervju prenosimo u cijelosti:
Kako to da ste odlučili prihvatiti prvo mjesto na listi HDZ-a za 10. izbornu jedinicu?
Moram istaknuti da mi je Hrvatska demokratska zajednica ukazala veliko povjerenje i čast nominiranjem na prvo mjesto liste za 10. izbornu jedinicu. Doživljavam to kao potvrdu svojih i profesionalnih i osobnih vrijednosti, ali ujedno i kao veliku odgovornost. Prihvaćanje te nominacije odraz je mojeg osjećaja dužnosti i moralne obveze odazvati se i sudjelovati u borbi za stvaranje boljeg i zrelijeg društva koje će osigurati boljitak hrvatskog naroda.
Znači li to da potpuno prelazite u politiku, hoćete li ići u Sabor bez obzira na ishod izbora i što će to značiti za vaš privatni biznis, može li on funkcionirati bez vas?
To prije svega znači da sam potpuno posvećen zastupanju demokršćanske i domoljubne politike, politike koja je usmjerena zaštiti hrvatskog identiteta i prava na bolji život hrvatskih ljudi. Rezultati izbora pokazat će kolika je podrška naroda politici koju mi zastupamo, narod je taj koji određuje kakvu ćemo ulogu preuzeti nakon izbora. Ne želim i nikada neću pretpostavljati sebe i svoje interese interesima hrvatskog naroda. Sjećate li se prošlih parlamentarnih izbora, kada sam sakupio dovoljan broj glasova podrške birača u svojoj izbornoj jedinici, no preuzeo sam na sebe dio odgovornosti za relativni izborni neuspjeh i ustupio svoje mjesto u Saboru drugom kandidatu. Što se tiče moje uloge u M SAN Grupi, ona je prije svega savjetodavna i nadzorna, bez ikakvih izvršnih ovlasti. Stoga ulogu kandidata stranke na listi za 10. izbornu jedinicu ne vidim kao poteškoću za normalno funkcioniranje poslovnih aktivnosti unutar tvrtke.
Jeste li razgovarali i o eventualnom preuzimanju mjesta ministra obrane u budućoj vladi HDZ-a i biste li prihvatili takvu dužnost?
U ovom trenutku primarno smo usmjereni na promociju našeg izbornog programa, na komunikaciju i susrete s narodom, nastojeći prezentirati naše viđenje rješavanja brojnih problema s kojima se susreću naši građani i država u cjelini. Mi u Hrvatskoj demokratskoj zajednici nismo ni u jednom trenutku razgovarali o bilo kakvim podjelama uloga u budućoj izvršnoj vlasti jer smatramo da je neprimjereno razmišljati o pozicijama bez suda i prethodne podrške naroda.
U 10. izbornoj jedinici borit ćete se protiv svog ratnog suborca Ante Kotromanovića koji je prvi na listi SDP-a. Kakav je osjećaj da ste sada, na neki način, na suprotnim stranama? Kako vi to doživljavate?
Ja to ne vidim tako. Mi nismo nikakve suprotne strane jer vjerujem da i SDP, a posebice Ante, primarno razmišlja o interesima hrvatskog naroda. Nikada od mene nećete čuti da je netko u nekoj drugoj stranci manje Hrvat od mene ili nekog drugog člana HDZ-a. No ono u čemu se razlikujemo su različiti prioriteti, pristupi i metode u rješavanju gorućih problema hrvatske države. Smatram da je Hrvatska demokratska zajednica spremnija i kompetentnija uhvatiti se u koštac sa situacijom u kojoj se Hrvatska danas nalazi.
Jeste li se možda čuli s njim i rekli mu da idete protiv njega u natjecanje?
Nisam se čuo s Kotromanovićem i ne želim stvarati nekakvo natjecateljsko ozračje u uvjetima u kojima bismo trebali iskoristiti sve raspoložive potencijale društva na dobrobit sviju nas. Usmjeren sam prije svega na ono što smatram da mi možemo promijeniti i poboljšati, usmjeren sam na naše snage i pri tome ih ne želim isticati tako što ću potencirati nečije slabosti.
Kako ocjenjujete rad Ante Kotromanovića kao ministra obrane?
Antu Kotromanovića cijenim kao branitelja i suborca, kao čovjeka koji je u najtežim trenucima bio dio tog obrambenog sustava koji smo u ratu stvarali. Svaki onaj koji je sudjelovao u stvaranju tog sustava ima i poseban senzibilitet za njega i u tom smislu sam siguran da je dao svoj maksimum u njegovu razvoju i kao ministar. No ponovno se postavlja pitanje koncepcije, ali i vizije razvoja sustava koji se mora temeljiti na međudjelovanju sa strateškim partnerima u okviru NATO-a i EU-a. Postavlja se i pitanje osnova na kojima razvijamo taj sustav te strateških smjernica koje definiraju smjer razvoja. Nadalje, pitanje integriranosti tog sustava s ostalim elementima sigurnosnog sustava države, a tu je i pitanje dinamike realizacije određenih koncepata. Sve su to pitanja koja smo mi postavljali za mandata SDP-ove vlade, a na koja često nismo dobivali odgovore.
Više od tri godine na čelu ste HDZ-ova Odbora na nacionalnu sigurnost, obranu i unutarnje poslove. Kažete da ste već ispisali tisuće stranica raznih analiza i dokumenata. Koji su, prema vašim zaključcima, osnovni problemi današnjeg sustava sigurnosti i kako ih riješiti?
Upravo sam spomenuo jedan od ključnih problema ukupnog sigurnosnog sustava Republike Hrvatske, a to je integriranost svih elemenata tog sustava. Mi imamo sigurnosni sustav u kojem o obrambenom segmentu skrbi MORH, o sigurnosno-obavještajnom SOA i VSOA, tu su ZSIS i OTC te UVNS, zatim policijski sustav o kome skrbi MUP, sustav zaštite i spašavanja DUZS, zatim imamo regionalne i lokalne institucije i sl. Svi oni skrbe o jednom dijelu sigurnosnog sustava, a da istovremeno nisu integrirani u jedinstven sustav koji može odgovoriti na široki spektar suvremenih ugroza i rizika kojima smo izloženi. Pogledajte, primjerice, izbjegličku krizu ili, pak, prošlogodišnje poplave u Gunji. Na koji način upravljamo svim raspoloživim resursima sigurnosnog sustava kako bismo odgovorili tim izazovima? To pitanje bilo je u središtu pozornosti HDZ-ova Odbora za nacionalnu sigurnost, obranu i unutarnje poslove, a krajnji odgovor na njega je uspostava sustava domovinske sigurnosti koji će integrirati sve postojeće elemente sigurnosnog sustava, kako bi bio spreman odgovoriti na izazove i ugroze s kojima se suočavamo danas i s kojima se možemo suočiti sutra.
Ističete i da je potrebno izraditi strateški dokument nacionalne sigurnosti i da je zadnji napisan 2002. HDZ je bio na vlasti do 2011., zašto to nije ranije učinjeno?
Strategija nacionalne sigurnosti, ali i ostali strateški dokumenti, predstavljaju osnovni preduvjet razvoja sigurnosnog sustava Republike Hrvatske. Strategija nacionalne sigurnosti je dokument koji, pojednostavljeno rečeno, govori o tome kako upravljati sigurnosnim rizicima da bi se građani Republike Hrvatske osjećali sigurno i zaštićeno od bilo kakvih sigurnosnih ugroza. Ona prepoznaje ključne nacionalne interese, a u skladu s njima sigurnosne ciljeve koji proizlaze iz strategijskog konteksta u kojem se država nalazi. Nadalje, strategija procjenjuje sigurnosne rizike te daje odgovor na koji će se način tretirati ti rizici. Odgovor na sigurnosne rizike definira i načine i sredstva potrebna da bi se ostvarili postavljeni strateški ciljevi. Ako nema strategije, ne možemo znati u kojem smjeru razvijati ukupan sigurnosni sustav. Istina je da je trenutna Strategija nacionalne sigurnosti napisana 2002., a u međuvremenu se potpuno promijenio strategijski kontekst, a posebice spektar sigurnosnih ugroza kojima smo izloženi. Da, i HDZ je trebao mijenjati strategiju u svojem drugom mandatu, no znate da ga je obilježila globalna recesija, potresi u stranci, pregovarački proces u pristupanju Europskoj uniji te niz događanja koja su dovela do toga da je HDZ 2011. izgubio povjerenje birača. Jedan od propusta svakako je i nedonošenje nove Strategije nacionalne sigurnosti. To si HDZ više neće dopustiti.
Smatrate da je hrvatskoj državi sada potrebno jedinstvo, a ne podjele na „mi ili oni“. Međutim, tko je kriv za te podjele, snose li za to odgovornost podjednako dvije najveće stranke koje potpiruju ideološke podjele?
Znam da će zvučati previše subjektivno, no ne mogu se oteti dojmu i ne primijetiti da HDZ nije zagovarao podjele. Nastojali smo pozivati na jedinstvo i zajedništvo, no to nije nailazilo na dobar prijem SDP-a. Imam osjećaj da se pokušavalo sakriti neuspjeh pod svaku cijenu, primarno nastojeći ostati u poziciji, pa i na način da se stvaraju ideološke podjele i netrpeljivosti u društvu.
S obzirom na to da ankete predviđaju vrlo tijesne rezultate izbora, možete li zamisliti koaliciju HDZ-a i SDP-a te je li za izlazak iz krize, ali i za borbu s novim sigurnosnim izazovima, zapravo potreban širi društveni konsenzus?
Ja sam uvijek isticao da postoje strateški nacionalni interesi o kojima moramo imati širi društveni konsenzus, posebice kada govorimo o sigurnosno-obrambenom sustavu. Pitanja su to nadstranačkog karaktera i u njima ne bi smjelo biti razlika, no one evidentno postoje. Primjer je i izbjeglička kriza, u kojoj je razvidno da se Vlada nije dobro pripremila za suočavanje sa svim izazovima te krize. Mi smo ukazivali na probleme, na rizike, pokušavajući inicirati zajednička usmjerena promišljanja i zaključke koji bi tada i osnažili poziciju Vlade. No mi ne možemo silom nekoga primorati na suradnju, inicijativa mora krenuti od onih koji su u poziciji, što ćemo mi sutra svakako prakticirati.
Kakav bi bio vaš prijedlog za rješavanje pitanja izbjegličke krize, odnosno, na koji način Hrvatska treba zaštititi svoje granice s obzirom na to da je sada vidljivo da i Austrija može zatvoriti granicu?
Od početka krize upozoravamo da je Hrvatska, suprotno uvjeravanjima Vlade, potpuno nespremna dočekala prvi val izbjeglica i migranata. Na svu sreću, taj val je otišao prema zemljama zapadne i sjeverne Europe. No izbjeglička, odnosno, migrantska kriza i dalje traje, a u svjetlu novonastalih okolnosti ne znamo što nam donosi sutra i kako će se Hrvatska postaviti u slučaju zatvaranja schengenskih granica. Svjesni smo da bi za rješavanje ovog pitanja bilo nužno rješavati uzroke pojave krize, međutim, isto tako smo svjesni da bi nas takva promišljanja nesumnjivo mogla usmjeriti na potrebu redefiniranja osnovnih načela međunarodne politike. Za to u ovom trenutku niti imamo vremena niti snage, nego se u međuvremenu moramo znati nositi sa svakodnevnim sigurnosnim izazovima koje generira ova migrantska kriza. U tom smislu smo u stranci razradili devet ključnih preporuka za kontrolu i upravljanje krizom, a najvažnije je istaknuti uspostavu potpunog i odlučnog nadzora hrvatskih državnih granica, što podrazumijeva pojačanu kontrolu granica dodatnim policijskim snagama, dodatnom infrastrukturom i opremom kako bi se potpuno zapriječio nekontrolirani i nelegalni prijelaz granice.
Kako komentirate ponašanje Slovenaca, izdržali su jedan dan prije no što su zatvorili granice, onda su ih opet otvorili, ali pitanje je do kad?
Mi se u prvom redu želimo usmjeriti na sebe i ono što mi možemo napraviti, ne tražeći isprike u ponašanjima naših susjeda koji u konačnici odlučno kontroliraju svoje državne granice i granice schengenskog prostora. Slovenija je na kraju, kao i Hrvatska, tranzitna zemlja za migrante i u tom smislu ovisi o potezima Austrije i Njemačke. Iz moje perspektive, ono što rade slovenske vlasti je odgovorno i razborito.
Treba li i Hrvatska izgraditi zid, odnosno, podići ograde na granici, može li se to uopće tehnički učiniti i jesu li stoga bile promašene priče premijera Milanovića kako mi nećemo graditi žice?
Ako nemamo kapacitete i tehnološka rješenja za potpuni nadzor hrvatskih, ali u našem slučaju i europskih granica, morat ćemo razmišljati i o drugim rješenjima. Ne vidim zašto bi bilo pogrešno graditi ogradu ako nam netko sustavno i namjerno povređuje suverenost na našem državnom teritoriju. Kako tumačimo prihvatljivim i normalnim zidanje ograda oko privatnih posjeda, a istovremeno smatramo neprihvatljivim zapriječiti nelegalan ulazak na naš državni teritorij. Kako možemo uopće govoriti o nepovredivosti hrvatskih državnih granica, a sutra garantirati nepovredivost europskih granica, ako nismo u stanju nadzirati i zapriječiti nelegalan i nasilan ulazak u našu zemlju.
Kako na to gledate s humanitarne strane, što učiniti da bi se pomoglo barem ženama i djeci?
Hrvatska je u Domovinskom ratu iskusila progon svog stanovništva, iskusila je i zbrinjavanje prognanih, iskazala je solidarnost i nesebično pružala pomoć svim prognanima bez obzira na nacionalnost i vjeru. Uvijek smo u takvim situacijama djelovali humano, uz empatiju i razumijevanje za potrebite. To činimo i sada, no mora postojati red i kontrola ulaza u zemlju. Tu ne smije biti iznimaka, jer već sutra možemo zažaliti što smo dopustili nered i kaos i tako ugrozili sigurnost naših građana.
Je li vama kao bivšem vojniku i generalu razumljivo to što odrasli muškarci bježe iz Sirije jer više ne znaju za ili protiv koga se bore?
Treba biti realan i priznati da je u Siriji potpuni kaos. Postoji nekoliko različitih zaraćenih frakcija i postavlja se pitanje tko zastupa čije interese. Možda je na nekim višim razinama razvidno što se tamo uopće događa, no većina ljudi je izgubljena i ne pronalazi smisao u svim tim sukobima. Teško je u takvim uvjetima povlačiti paralele s, primjerice, situacijom u Domovinskom ratu, gdje smo svi, i bez oružja, ustali u borbi za slobodu i neovisnost. Ne želim nikoga osuđivati niti uperiti prstom i reći da je pobjegao, umjesto da brani svoj dom. Ovdje se po meni postavlja neko drugo pitanje, govorimo li mi ovdje o izbjeglicama iz ratom zahvaćenih područja ili o ekonomskim migrantima koji su direktna posljedica globalizacijskih procesa te dio globalne političke i ekonomske evolucije.
Jeste li o izbjegličkoj krizi razgovarali s kolegama u Americi? Je li to sve što se događa posljedica američke politike na Bliskom istoku?
Mi smo si u Hrvatskoj demokratskoj zajednici dali truda i tražili različita promišljanja o sigurnosnim izazovima s kojima se suočava suvremeni svijet. Tako smo imali prilike čuti neka razmišljanja ljudi iz nama bliskih zapadnih zemalja i na Međunarodnoj sigurnosnoj konferenciji u Zagrebu, koja se održala 18. rujna ove godine. Jedna od tema bila je i izbjeglička, odnosno, migrantska kriza i istaknuto je da se uzroci mogu tražiti i u nedovoljnom razumijevanju specifičnosti područja Bliskog istoka. Pitanje razumijevanja kulturnih, vjerskih, moralnih i ostalih specifičnosti u velikoj mjeri određuju i naša nastojanja da približimo različite vrijednosne sustave. Jesu li u tom dijelu svijeta suvremeni globalizacijski procesi doveli do otpora jednog dijela ljudi u nastojanju da zadrže tradicionalne vrijednosti ili se suočavamo s potpuno neracionalnim snagama koje nastoje destabilizirati cijeli svijet, tek trebamo razumjeti.
Dodatno ste se educirali na Europskom centru za sigurnosne studije Georg C. Marshall u Njemačkoj te na američkom US Army War Collegeu. Kakav oni imaju pristup modernim sigurnosnim prijetnjama?
Ako me pitate za pristup, odgovor je jednostavan - oni imaju sustavan pristup. To je ono što nam nedostaje, metodološki i sustavan pristup svakom pitanju, posebno onima od strateškog nacionalnog interesa. Ne možete tražiti rješenja za kompleksne, gotovo globalne probleme, u pauzama između dviju sjednica Vlade. Potreban je sustavan rad, kroz detaljne analize uzroka, razmatranje mogućih strateških smjerova, prioritizaciju rješenja, proigravanje različitih opcija, usuglašavanja stavova i postizanja konsenzusa, odabir optimalnih rješenja te ono najvažnije, predana i odlučna provedba razrađenih strateških zamisli. Kada tako budemo radili, imat ćemo i rezultate.
HDZ je obećao izjednačiti prava hrvatskih branitelja s pravima braniteljima HVO-a, no to iziskuje ogromna dodatna sredstva iz hrvatskog proračuna. Zašto prijašnje vlade to nisu do kraja riješile?
Uvijek ističem da sam ponosan što sam dio braniteljske populacije jer smatram da su branitelji platili najvišu cijenu za stvaranje samostalne i suverene hrvatske države. To je populacija koja nikad nije kalkulirala, oni su uvijek pretpostavljali nacionalne interese osobnim, ne tražeći nikakav poseban status i privilegije. U posljednje vrijeme nameće se klasična zamjena teza, po kojoj su branitelji ti koji traže nešto isključivo za sebe, što je po meni samo odraz apsolutnog nerazumijevanja položaja i problema koji muče te branitelje. Jesu li isto tako branitelji HVO-a branili Hrvatsku i hrvatski narod? Jesu. Zaslužuju li jednaki status? Zaslužuju. Ja ne ulazim u detaljnu analizu tko je ostvario kakva prava, ali se borim i uvijek ću se boriti za jednaki pristup svim braniteljima, bez obzira na to iz kojeg su kraja Hrvatske, ili u ovom slučaju Bosne i Hercegovine, dok god su se borili za istu stvar, slobodnu i suverenu državu Hrvatsku.
