Josipović promatrao događaje, predavao i skladao * Leko vodio SDP-ove poslove i prodavao naslijeđenu partijsku imovinu * Pusić promicala kulturu demokracije iz Amerike * Milanović stažirao jer je bio premlad za rat * Karamarko vodio premijerov kabinet i sudjelovao u pripremi povijesne saborske sjednice
U blagdanskom dvobroju Večernjeg lista (7. & 8. listopada) objavljen je zanimljivi članak: što je današnjih pet vodećih političara u zemlji radilo prije 22 godine - povijesnog 8. listopada 1991. kada je Hrvatski sabor donio odluku o raskidu svih državnopravnih sveza s bivšom SFRJ.
Ivo Josipović, tada 34-godišnjak, gradio je profesorsku karijeru na Pravnom fakultetu u Zagrebu i paralelno skladao. U to doba, kaže, nije ni razmišljao o političkom angažmanu te nije imao apsolutno nikakvog udjela u tim prekretničkim trenucima. Osim onoga promatračkog: „Na TV-u sam pratio razvoj događaja i reakcije na naše osamostaljenje“.
Izvanjski promatrači
Udio Vesne Pusić, rekli bismo, bio je „izvanjsko promatrački“: u vrijeme osamostaljenja RH predavala je sociologiju u SAD-u. Kako proizlazi iz njezine službene biografije, bila je aktivna u nevladinu sektoru te se „zalagala za razvoj i promicanje kulture demokracije“.
Zoran Milanović, tada s 25 godina i još svježom pravničkom diplomom, odrađivao je pripravnički staž na Trgovačkom sudu u Zagrebu. Za rat je, kako jednom reče, bio premlad.
Josip Leko bio je, doduše, u politici, ali onoj organizaciono-partijskoj. S 42 godine obnašao je funkciju poslovnog direktora SDP-a - stranke koja je, među ostalim, Goranu Radmanu prodala hotel na Bohinjskom jezeru. Aktualni predsjednik Sabora tada je pratio, poput Josipovića, televizijske programe, ali se i stigao angažirati, za razliku od njega, u Civilnoj zaštiti.
U centru zbivanja
Tomislav Karamarko, tada 31-godišnjak, „dočekao je povijesni datum u centru zbivanja“ - kako piše Večernji. Bio je šef kabineta predsjednika ratne vlade Franje Gregurića i s te dužnosti sudjelovao u pripremama povijesne sjednice Sabora u podrumu Inine zgrade.
- Sjećam se da sam tada dolazio na posao u odori i da sam nekoliko noći spavao u Ininoj zgradi. Spavalo se na podu u uredima. Tada nisam imao baš nikakvih političkih ambicija, niti sam na taj način razmišljao. Jedina ideja i misao vodilja bila je da Hrvatska bude slobodna, a ambicija je bila preživjeti.
Cijeli članak možete pročitati na linku:
