Voditeljica naše delegacije u Europskom parlamentu Dubravka Šuica uputila je pismo Europskoj komisiji u kojem je izrazila zabrinutost oko prava na vodu. 

Građani zabrinuti 

U nastavku pročitajte što je naša eurozastupnica napisala EK:

Voda je javno dobro i EU mora omogućiti svakom građaninu pravo na vodu. Hrvatska je treća u Europi po zalihama vode nakon Norveške i Islanda te se moramo izboriti da ta voda ostane naše bogatstvo jer je ona javno dobro, a ne roba. Pitka voda u svijetu je ograničen resurs, ona čini oko 3 posto ukupne količine vode, a od toga je 2 posto u zaleđenom obliku. Ako pitka voda u 21. stoljeću bude imala ulogu kakvu je u međunarodnim odnosima imala nafta, koja se tijekom 20. stoljeća više puta pokazala ne samo kao ključni energent, nego i kao alat za ostvarivanje političkih ciljeva, onda možemo zaključiti kako će pitka voda presudno utjecati i na kreiranje svijeta 21. stoljeća. Svjesna sam da su pregovori povjerljive naravi, ali ipak smo dužni našim građanima odgovoriti na pitanja kako bismo mogli donijeti ispravnu prosudbu o procesu pregovora koji je već uznapredovao i sporazumu koji će, ako se usvoji, uvelike utjecati na njihovu svakodnevnicu. 

Budući da su građani posebno uznemireni zbog ove teme i zbog činjenice da sam dobila puno upita građana na temu vode i vodenih resursa, zanima me precizno koja je pregovaračka pozicija Komisije u TTIP-u kad se radi o vodi kao prirodnom resursu.

Bez utjecaja na vodu!

A u nastavku pročitajte odgovor povjerenice EK za trgovinu Cecilije Malmström:

Komisija potvrđuje važnost vode kao prirodnog resursa. Stoga je EU u okviru TTIP-a i svih ostalih trgovinskih sporazuma EU-a osigurao da države članice EU-a i dalje mogu poduzeti bilo koju mjeru koja utječe na način na koji prikupljaju, pročišćavaju ili distribuiraju vodu i njome upravljaju. TTIP-om se neće ni na koji način utjecati na to pravo. Potvrđujući važnu ulogu javnih usluga općenito, povjerenica Malmström obznanila je javno zajedno s g. Fromanom, američkim predstavnikom za trgovinu, 20. ožujka 2015. da ništa u trgovinskim sporazumima između SAD-a i EU-a, uključujući Sporazum o trgovini uslugama (TiSA), neće ograničavati vlade u reguliranju svojih javnih usluga na svim razinama(1).

Čak i da država članica odluči dopustiti stranim društvima pružanje usluga povezanih s vodom, još uvijek bi imala pravo postaviti razine kvalitete, sigurnosti ili cijena, ili poduzeti druge slične mjere. Njezini zakoni i propisi primjenjivali bi se na isti način na strane i nacionalne dobavljače.

TTIP ili bilo koji drugi trgovinski sporazum stoga neće imati utjecaj na vodu kao prirodni resurs. 

Pitanje i odgovor možete pročitati na:

http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-%2f%2fEP%2f%2fTEXT...

http://www.europarl.europa.eu/sides/getAllAnswers.do?reference=E-2015-00...