HDZ-ov eurozastupnik i potpredsjednik Odbora za vanjsku politiku Europskog parlamenta Andrej Plenković prvi je - uz potporu Delegacije HDZ-a i Kluba pučana - pokrenuo postupak za hitnu rezoluciju o Vojislavu Šešelju u EP-u. U intervjuu za jučerašnji Večernji list govorio je o važnosti inicijative i šutnji službenog Beograda, ali i o „sporovoznome“ Josipovićevu očitovanju - i to „u stilu“ njegove dobro znane regionalne politike. Dosadašnji predsjednik RH, među ostalim, kalkulirao je s mogućnošću povlačenja tužbe za genocid protiv Srbije...  

Intervju iz Večernjeg lista prenosimo u cijelosti, u dopuni sa sinoćnjim Plenkovićevim izjavama iz HTV-ove emisije Otvoreno i RTL-a Danas:

Vojislav Šešelj, otkad je pušten iz Haaga, divlja po Beogradu i zaziva ratnu ideologiju. Pokrenuli ste priču oko hitne rezolucije, a istodobno i predsjednik Josipović šalje pismo u Parlament. Možete li razjasniti te dvije inicijative? 

Riječ je o dvije različite akcije. Zastupnici Europske pučke stranke (EPP-HDZ/HSS) žele čvrsto i brzo reagirati na Šešeljeve provokacije, šutnju Beograda, propust Haaškog suda, ali i na mlaki stav hrvatskih vlasti. Kao potpredsjednik Odbora za vanjsku politiku EP-a, na sastanku 17. studenoga otvorio sam temu optuženog ratnog zločinca Sešelja. Upozorio sam na njegovu ratnohuškačku retoriku i ponašanje nakon što ga je Haaški sud privremeno pustio na slobodu. Zatražio sam očitovanje Komisije, Vijeća i Europskog parlamenta. Nakon toga sam uz potporu HDZ/HSS-ovih zastupnika 18. studenoga u Klubu EPP-a pokrenuo postupak za usvajanje hitne rezolucije, temeljem čl. 135. Poslovnika EP-a, na temu „Srbija: slučaj optuženog ratnog zločinca Vojislava Šešelja“. Inicijativu su podržali i brojni zastupnici EPP-a iz drugih država. Rezolucija o Šešelju uvrštena je kao jedna od samo tri hitne rezolucije na dnevni red plenarne sjednice EP-a 27. studenog u Strasbourgu. Cilj je vrlo precizno osuditi Sešeljevo ponašanje - i to odmah. Europski parlament ne smije prešutjeti Sešeljevo ponovno zazivanje ratne ideologije i projekta „Velike Srbije“. 

A što je s Josipovićevom inicijativom? 

Predsjednik Josipović svim našim zastupnicima u EP-u dostavio je pismo koje je uputio predsjedniku Haaškog suda Meronu i zatražio da se pokrene inicijativa na osnovi čl. 133. i 136. Poslovnika EP-a o raspravi koja bi vodila izradi „Deklaracije EP-a o potrebi nastavka politike širenja EU na načelima demokracije i odgovornosti država za sprečavanje politika koje vode novim sukobima i rušenju demokratskih standarda“. Tu je inicijativu prihvatio Tonino Picula (SDP) i on će zatražiti raspravu o usvajanju te rezolucije. I ta je inicijativa legitimna, može se podržati, ali je dugoročnija u proceduri dolaska na dnevni red EP. 

Koji su konkretni ciljevi hitne rezolucije o Šešelju, što se točno njome može postići? 

Tri su aspekta. Prvi je da se jasno osudi Sešeljevo ponašanje. Već je dovoljna njegova uvredljiva i besramna provokacija „čestitkom četnicima na oslobađanju Vukovara“ na dan 23. obljetnice pada grada da EP reagira, uz sve ostalo što radi na destabilizaciji političke scene u Srbiji. Drugi cilj je da se konstatira kako vlasti Srbije nisu adekvatno reagirale ni u političkom ni u pravnom smislu na Šešeljeve aktivnosti. Ne može se ministar Dačić praviti nevješt pitajući se „tko je Šešelj?“, hineći da ne čuje i ne vidi te pritom zaboravljati počinjene ratne zločine. Da se netko tako u Hrvatskoj ponaša, svi bi reagirali. EP zanima krši li Šešelj svojim govorom mržnje srpske zakone. Treći cilj jest da se upozori Haaški sud, koji je Šešelja na privremenu slobodu pustio bez odgovarajućih mjera opreza i ograničenja te time narušio vlastiti kredibilitet, da je on prekršio uvjete o utjecaju na svjedoke i žrtve. Ujedno je najavio da se na poziv Suda u Haag neće vratiti. Rezolucija će biti upućena Vijeću sigurnosti i predsjedniku Haaškog suda. 

Koje će biti konkretne posljedice rezolucije, hoće li ona prisiliti Srbiju da zaustavi Šešelja u njegovim eskapadama i je li moguće rezolucijom zaustaviti pristupni proces Srbije Uniji? 

Rezolucija je stav predstavničkog tijela EU i ima političku važnost te će EU evaluirati što će njeni primatelji poduzeti. Što se tiče pregovora, oni se vode u sklopu međuvladine konferencije gdje se odlučuje konsenzusom članica EU. Tu je odgovornost na Vladi RH i hrvatskoj diplomaciji koje imaju mehanizme da unutar rasprave na Vijeću o pregovorima sa Srbijom upozore na ovu situaciju. 

Kao što je Slovenija bila napravila Hrvatskoj - dovoljno je da jedna članica bude protiv i pregovori se blokiraju? 

Točno. 

Je li službena hrvatska politika spremna i na nešto tako, s obzirom na gotovo izostalu reakciju ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić kada je riječ o Šešelju? 

Reakcije čelnika izvršne vlasti bile su mlake i zakašnjele. Ministrica vanjskih poslova javno je rekla da hrvatske institucije trebaju ignorirati problem. Premijer je naknadno reagirao, najkasnije od svih. Zatražio je očitovanje srpskih vlasti, a iz njegova intervjua HRT-u jasno je da je to učinio tek nakon što je vidio nacrt rezolucije EPP-a o slučaju Šešelj, što je posebno indikativno u pogledu argumentacije koju je koristio. 

U Hrvatskoj se čuju teze da je V. Pusić možda baš zbog predsjedničke kampanje prepustila Josipoviću da on reagira na Šešelja umjesto nje? 

Ne vidim ni traga takvom dogovoru jer se predsjednik očitovao nakon HDZ-ove predsjedničke kandidatkinje, i to u svom stilu politike prema regiji. Primijetio sam tek odlučniju izjavu ministra pravosuđa u vezi suočavanja Srbije s procesuiranjem ratnih zločina. No, sve je to nedovoljno. Općenito, vanjska politika aktualne vlasti nije asertivna, a dijelom je i naivna, primjerice, poput predsjednikova kalkuliranja s mogućnošću povlačenja tužbe za genocid pred MSP.