Nakon SDP-ova tzv. uvođenja reda doveli su nas na dno EU po gotovo svim gospodarskim pokazateljima! * Nedostaje nam 1000 liječnika, a još ih je 350 otišlo u inozemstvo! * Što se vanjske politike tiče, u Vladi kao da nisu svjesni da je RH članica NATO-a i EU! * Milanović za sebe tvrdi da je državnik, a činjenica je da Hrvatska danas, s njime, nema partnera ni među susjedima, ni unutar EU! * Migrantska se kriza dugo valjala daleko od naših granica, ali je bilo lako procijeniti da će brzo doći i do nas - Vlada nije bila spremna, nije napravila strategiju! * Vlada je odmah na početku pogriješila, jer je trebala, zajedno sa susjednim zemljama članicama EU, zatražiti hitan sastanak u Bruxellesu! * Kada su pitali Milanovića ima li RH strategiju, odgovorio je da je nema ni EU, zašto bismo je imali mi ! * To je dokaz da u mentalnom sklopu njegova vlada ne pripada EU, nego samo statira! * Osim što ima zbrku u glavi, Milanović još širi i lažni humanizam! - istaknuo je, među ostalim, saborski zastupnik (i prvi kandidat na listi Domoljubne koalicije za II. izbornu jedinicu) prof. dr. Miroslav Tuđman u razgovoru za Večernji list. S njim je razgovarao novinar Davor Ivanković, a intervju prenosimo u cijelosti:
Hrvatska sramota
Vladajući govore o kaosu koji su naslijedili, vi o kaosu koji ostaje za njima. Čiji je veći?
To je jedna od većih laži Kukuriku koalicije. Pregovori o ulasku RH u EU dovršeni su 2011., ušli smo u EU 2013. i time smo prihvatili sve europske standarde i norme, ne bismo ušli da smo bili u kaosu. Nakon njihovog tzv. uvođenja reda doveli su nas na dno EU po gotovo svim gospodarskim pokazateljima, a dovoljno je reći da sada ima 100.000 radnih mjesta manje nego 2011. Od 2500 znanstvenih novaka, zaposlili su samo 20 novih znanstvenika na svim sveučilištima i institutima. Nedostaje nam 1000 liječnika, a još ih je 350 otišlo u inozemstvo. Na djelu je osiromašenje, a uz ovu skromnu stopu rasta, ostajemo osuđeni na dugo umiranje.
U kakvom su stanju nacionalna sigurnost i vanjska politika Hrvatske?
Kao predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, predsjedniku RH i Vladi poslao sam prikaz sustava nacionalne sigurnosti, koji je disfunkcionalan. Nisu mi čak ni odgovorili, niti su imali živaca slušati tuđe mišljenje. Sada se vidjelo da sustav ne funkcionira. Zadaća je obavještajnog sustava upozoriti na određene rizike. Migrantska se kriza dugo valjala daleko od naših granica, ali je bilo lako procijeniti da će brzo doći i do nas. No, Vlada nije bila spremna, nije napravila strategiju. Smjernice koje dobiva obavještajni sustav su opća mjesta i ne mogu se pretvoriti u operativne planove. Planske koordinacije između službi nema, a težište rada protuobavještajne službe je izvan glavnih zadaća, jer bave se korupcijom, kriminalom, a to je zadaća pravosuđa, tužiteljstva. Što se vanjske politike tiče, u Vladi kao da nisu svjesni da je RH članica NATO-a i EU. Vezani smo za zapadni Balkan i vladu samo zanima odnos s Beogradom, a ministricu Vesnu Pusić kandidatura za glavnu tajnicu UN, što ne zaslužuje s obzirom na njezin odnos prema RH.
Na izbornom skupu rekli ste da je Milanović „hrvatska sramota“, zašto?
Milanović je najneciviliziraniji premijer danas u Europi, jer posjeduje tolike ideološke barijere da nije sposoban čak čestitati predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović na izboru, da s njom nije u stanju normalno komunicirati, da u Saboru govori da neće razgovarati s oporbom jer su to kriminalci, podzemlje, pošast. Takav odnos poništava svaku pretpostavku normalnih političkih odnosa. On za sebe tvrdi da je državnik, a činjenica je da Hrvatska danas, s njime, nema partnera ni među susjedima, ni unutar EU. Biti državnik nije formacijsko mjesto, nego taj atribut ljudi dobivaju ako vode dugoročno politiku koja zemlji donosi korist.
Je li migrantska kriza više humanitarno ili sigurnosno pitanje?
Ta je kriza problem Europe koja mora odlučiti jesu li njezine vanjske granice Kineski zid ili će to biti racionalna granica. Europa je stara, odumire i treba joj radna snaga. No, nekontrolirani ulazak u Europu može donijeti radikalnu promjenu identiteta. Ne bude li to obavljano u racionalnom procesu, taj val može destabilizirati i uništiti Europu. Razlozi migracija su i međunarodna politika i intervencije od Libije do Iraka i Sirije, jer se išlo europskom logikom da su to diktatorski režimi. No, nametanje EU, odnosno američkih vrijednosti ljudskih prava i demokracije nije uspjelo, jer je bilo u suprotnosti s vrijednostima i identitetima tih društava kojima se to silom htjelo nametnuti. Posljedice su veći kaos i migrantska kriza. Trebamo promijeniti kriterije tako da se kaže, mi poštujemo vaše vrijednosti, a onda ćete vi koji dolazite k nama morati poštovati naše.
Hoće li ova kriza opterećivati i rad nove vlade?
S obzirom na to da je demografsko odumiranje Hrvatske konstanta, to će opterećivati ne samo ovu nego i sve buduće vlade desecima godina.
Susjedi su nam saveznici
Gdje oko problema migranata Hrvatska mora tražiti savezništvo?
Vlada je odmah na početku pogriješila, jer je trebala, zajedno sa susjednim zemljama članicama EU, zatražiti hitan sastanak u Bruxellesu i tražiti donošenje i taktičkih i strateških odluka. Kada su pitali Milanovića ima li RH strategiju, odgovorio je da je nema ni EU, zašto bismo je imali mi. To je dokaz da u mentalnom sklopu njegova vlada ne pripada EU, nego samo statira. Problem je što se umjesto dogovora, sa svim susjedima posvađao. Osim što ima zbrku u glavi, još širi i lažni humanizam. Prema migrantima se treba odnositi pristojno, ali im se ne može lagati. Otvoreno treba reći da RH i EU imaju limitirane mogućnosti prihvata.
Pobijedi li Domoljubna koalicija, bit će sastavljena od 7 do 10 stranaka. Kakva će biti vlada, stručna ili politička?
Sve su poruke i dogovori koje imamo da će to biti stručna vlada. Vlada je, naravno, uvijek i politička, no važno je tko sjedi u vladi i da li se odluke donose temeljem političkih očekivanja ili utemeljenih analiza.
Vaši izravni konkurenti u izbornoj jedinici su Milan Bandić i Josip Leko. Kako će izgledati ta borba?
Mislim da neće biti negativnih naboja, nije toga među nama bilo ni prije. Ljudi će se opredijeliti ipak prema vrijednosnim kriterijima koje stranke imaju. Bandić je pragmatik koji pokušava stvari rješavati bez ideologije, a Leko je poziciju izgradio na tezi da treba biti demokracije, što jest kratak program, no nikome sporan.