Iako tijekom jučerašnje saborske rasprave o izvješću Državnog ureda za reviziju ime i prezime ministrice kulture Andreje Zlatar Violić nije izrijekom spomenuto - svi su je odmah prepoznali. Naš sabornik dr. Goran Marić, naime, na temelju nalaza revizije - u kojem su uočene brojne nepravilnosti u raspolaganju proračunskim novcem u Ministarstvu kulture - zatražio je ne samo ostavku ministrice, već i izvanrednu sjednicu Vlade.
Čudno neko računovodstvo
U spomenutom nalazu revizije, naime, stoji da je u Ministarstvu kulture tijekom 2013. sa službene kartice podizana gotovina, što nije evidentirano u okviru blagajničkog poslovanja, nego na računu ostalih nespomenutih rashoda. I to bez specifikacije troškova! „Najbolja vlada do sada“ ovakve „akrobacije“ na teret poreznih obveznika uporno tolerira s neobjašnjivom lakoćom! Skandalozno! Otud (i) oštra reakcija našeg sabornika dr. Marića:
- Nalazi revizije za 2013. zahtijevaju izvanrednu sjednicu vlade koja je tri godine tolerirala da ministar uzima akontaciju za putovanja na koja nije išao! Jer, u nalazima revizije piše da jedan ministar uzima akontaciju za službena putovanja i ne otputuje, ali i dalje duguje ministarstvu. A kad se to u reviziji otkrije - šest mjeseci mu se skida s plaće.
Beskamatni krediti
Dr. Marić se potom osvrnuo na „jednokratne posudbe“ u Ministarstvu kulture. Revizija je otkrila uhodanu praksu - novac za službena putovanja se jednokratno uzima bez računa, sve dok netko ne primijeti. A i kada primijeti - nitko za to ne odgovara.
- Za službena putovanja - uopće nama računa o učinjenim troškovima. Jednokratno se uzme novac iz državnog proračuna i ne vraća dok ga se ne uhvati. Kad ga se uhvati - vraća u ratama bez kamata. Sjajno!
MLAKAR: STRANKE ODGOVORNIJE OD DRŽAVNE UPRAVE!
Naš sabornik Davorin Mlakar osvrnuo se pak na financijsku reviziju političkih stranaka koja je pokazala da su u svom radu odgovornije od državne uprave. Jer - i nakon što revizija da svoje mišljenje i upute, tijela državne uprave se i na to oglušuju.
- Čini mi se da političke stranke djeluju puno preciznije, odgovornije i zakonitije nego tijela državne uprave. Osobito se to tiče u Saboru iznesenih tvrdnji o dva ministarstva - Ministarstvu zaštite okoliša i Ministarstvu kulture - koja ne samo da krše jasne zakonske odredbe, nego ne postupaju po mišljenjima i uputama Državne revizije kada ona objavi svoj nadzor.
