Podosta se medijske prašine podiglo zbog, blago rečeno, neprimjerenih zvižduka koji su upućeni predsjednici RH Kolindi Grabar-Kitarović u Pazinu na svečanoj sjednici Županijske skupštine - održanoj jučer u povodu Dana Istarske županije, 74. obljetnice donošenja Pazinskih oduka o sjedinjenju Istre s maticom zemljom Hrvatskom i 70. obljetnice Pariške mirovne konferencije.
Doprinos svećenstva sjedinjenju Istre s Hrvatskom
Predsjednica je nepristojno isfućkana samo zato što je u svom govoru navela neprijepornu povijesnu istinu - da je katoličko svećenstvo, predvođeno don Božom Milanovićem, objavom „Spomenice hrvatskog svećenstva u Istri“ i još nizom akcija tijekom Pariške mirovne konferencije, na kojoj se utvrđivala granica s Italijom, dalo ključan doprinos konačnoj međunarodnoj potvrdi Pazinskih odluka. No daj je taj doprinos, nažalost, nakon II. svjetskog rata bio svjesno zanemarivan jer je Crkva u komunističkom režimu bila izložena opresiji i progonima, pa i ubojstvima svećenika i vjernika.
U nacionalnim je medijima, međutim, slabije prezentirano da je - prije predsjedničinog govora - bio izviždan i naš saborski zastupnik iz Istre (i član Predsjedništva HDZ-a) Anton Kliman, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora. I njegov je jedini „grijeh“ bio to što je na svečanoj sjednici spomenuo doprinos hrvatskog svećenstva sjedinjenju Istre s maticom Hrvatskom.
Don Božu cijeni svaki dobronamjerni Istrijan
Kliman je za Glas Istre prokomentirao ružni događaj koji su mu priredili ljudi kojima su inače puna usta tolerancije i slobodarstva:
- U ovakvoj je prigodi nemoguće ne navesti koliko je pokojni monsinjor Božo Milanović, jedan od najuglednijih istarskih svećenika, bio važna osoba za donošenje odluke o ostanku Istre u Hrvatskoj na mirovnoj konferenciji u Parizu. On je na te pregovore nosio i crkvene knjige kao dokumentaciju. To je neporeciva povijesna istina koju bi trebao znati svaki dobronamjerni Istrijan. Bit ću blag: neobično je da se zviždi na navođenje jedne općepoznate povijesne činjenice.
Ideološki isključiva grupa koja ne zna povijest
Žao mu je - nastavio je Kliman - što ulogu don Bože Milanovića, jednog od najvećih hrvatskih antifašista, nisu spomenuli i ostali govornici osim predsjednice RH:
- Antifašizam je životno opredjeljenje, a ne ideologija. Lako za Antona Kliman, meni mogu zviždati koliko žele. Nije mi žao što su zviždali meni, nego don Boži Milanoviću. Očito se radi o ideološki instruiranoj grupi ljudi koja ne zna povijest. Ako su i željeli reagirati na današnji politički trenutak, nisu smjeli u to miješati Božu Milanovića, svećenika koji je za našu Istru učinio mnogo.
BOŽO MILANOVIĆ: Režimi prolaze, a narod ostaje!
U razdoblju kada je i u Istri već zavladao komunistički teror nad Katoličkom Crkvom (jedna od nevinih žrtava bio je i blaženi Miroslav Bulešić), mnogima je bilo nevjerojatno što se istarski svećenici, usprkos svemu, zalažu da Istra bude dio Hrvatske, tadašnje jugoslavenske republike.
Zašto radije želite pod komunizam?
I samog Božu Milanovića jedan je katolički novinar u Parizu upitao kako to da istarski svećenici radije žele pod Titov komunistički režim nego pod katoličku i demokratsku Italiju.
Milanović mu je odgovorio znamenitom rečenicom:
- Državne granice se određuju za stoljeća, režimi prolaze, a narod ostaje.
Žrtva za Domovinu
Znajući da se ne smije propustiti povijesni trenutak kada se Istra napokon može sjediniti s maticom zemljom Hrvatskom, istarski su katolički svećenici bili spremni pretrpjeti i najteže komunističke progone, s čvrstim uvjerenjem da će i taj režim jednom proći, ali će narod u Istri i dalje biti dio svoje hrvatske domovine.
