(PHOTO) Kolona sjećanja "Poginuli u mislima i srcima" od više tisuća građana iz cijele Hrvatske i BiH dostojanstveno je, u molitvi i mislima sa žrtvama velikosrpske agresije, prošla Križni put od Ulice 18. studenog 1991. do spomen-obilježja kod masovne grobnice u Škabrnji.
Marija Pejčinović-Burić & Milijan Brkić
U Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije potom je služena misa za sve stradale u Domovinskom ratu, a od nje je stupala hodnja do spomen-obilježja na groblju sv. Luke, na kojem su se pročitala imena svih likvidiranih Hrvata u tome ravnokotarskom mjestu te su brojna izaslanstva položila vijence i zapalila svijeće.
Izaslanstvo Vlade RH predvodila je njena potpredsjednica (i članica Središnjeg odbora HDZ-a) Marija Pejčinović-Burić, a Hrvatskog sabora njegov potpredsjednik (i zamjenik predsjednika HDZ-a) Milijan Brkić.
Procesuirati počinitelje ratnih zločina
U cijelosti prenosimo post koji je danas Brkić objavio na svom Facebooku:
[VUKOVAR I ŠKABRNJA, OGROMAN PONOS, DUBOKO POŠTOVANJE, NEIZMJERNA ZAHVALA I VJEČNO SJEĆANJE]
Danas smo ovdje u Koloni sjećanja kako bismo odali duboko poštovanje za žrtve Škrabrnje, Vukovara i sve žrtve koje su u Domovinskom ratom položile ono najvrednije, svoj život, kao i za njihove članove obitelji. Nakon strašnog zločina prije 27 godina, svake godine se okupljamo u Škabrnji iz pijeteta prema žrtvama, koje su zauvijek pale na svom životnom putu za jedinu i slobodnu nam Hrvatsku.
Žrtva nikada neće i ne smije biti zaboravljena, ali i kako bismo svi kao društvo mogli krenuti naprijed, potrebno je procesuirati počinitelje ratnih zločina i u Škabrnji i u Vukovaru i u cijelome Domovinskom ratu. To je jedini put da pravda bude zadovoljena i da članovi obitelji žrtava velikosrpske četničke agresije nađu svoj mir. To je sveta obveza i prioritet prema svakoj žrtvi i njihovim obiteljima.
POKOLJ U ŠKABRNJI
U jutro 18. studenoga 1991. srpski agresor, potpomognut zrakoplovstvom bivše JNA, tenkovima i pješaštvom tzv. Kninskoga korpusa s Ratkom Mladićem na čelu, počeo je krvavi pohod na Škabrnju. Nakon sloma otpora slabo naoružanih hrvatskih branitelja, iz podruma i kuća istjerane su žene, djeca i starci, a samo je tog dana u Škabrnji ubijeno 48 civila i 15 branitelja.
Pokolji i progoni nastavljeni su idućih dana. Tijekom višegodišnje okupacije, sve do oslobođenja u Oluji, broj škabrnjskih žrtava povećao se na 86. Još šestero mještana poginulo je nakon rata od zaostalih minsko-eksplozivnih naprava. U Škabrnji nema nijedne obitelji u kojoj netko od najmilijih nije stradao.
