Mi ne trošimo puno, nemamo veliku administraciju, nemamo velike plaće. Guraju se neke teze i vidjelo se da ne stoje i zato je i splasnula priča o županijama. Očito se pokazalo da u zemlji imamo većih problema koje trebamo riješiti! - istaknuo je, između ostalog, šibensko-kninski župan (i predsjednik Hrvatske zajednice županija) Goran Pauk u razgovoru za Jutarnji list. S njim je razgovarao novinar Jurica Körbler, a intervju donosimo u cijelosti:

Često nam pod nos stavljaju da smo mjesto uhljeba HDZ-ovih i SDP-ovih kadrova, a to jednostavno nije istina. U svim županijama u Hrvatskoj je 2000 ljudi koji vrlo kvalitetno rade i tu je najmanje onih koje se može tretirati kao uhljebe, ističe za Jutarnji šibensko-kninski župan Goran Pauk. Šibenčanin koji je bio dragovoljac Domovinskog rata, junior Hajduka, profesionalnu karijeru kao diplomirani ekonomist počeo je kao referent prodaje i kasnije direktor Poliplasta, obnašao je dužnost načelnika Policijske uprave šibensko-kninske, godinama je bio na čelu županije.

Koji je razlog što se o županijama danas malo govori, pa čak ni Most više ne forsira tu temu?

I meni se čini da je malo splasnuo taj pritisak i sada su županije nekako došle u drugi plan. Valjda je to nekome u početku izgledalo najlakše reformirati, ima nas samo dvadeset pa se to činilo lako svesti na neki drugi broj i reći: evo, učinjeno je nešto u smislu preustroja. Međutim, teritorijalni preustroj sam po sebi ne znači ništa u reformskom smislu. Bit reforme je jedna prava funkcionalna i financijska decentralizacija ove jako centralizirane hrvatske države. 

Često se županijama zamjera da su veliki „potrošači“, da zapošljavaju veliki broj ljudi?

To jednostavno ne odgovara istini, u dvadeset županijskih administracija, bez tvrtki i ustanova, ima 2000 zaposlenih, čak nešto manje. Tih 2000 ljudi je svega 0,85 posto ukupnog broja državnih službenika i namještenika kojih je 235.000. A i plaće su nam ograničene na 20 posto izvornih proračuna.

Često se čuje da su županije mjesta gdje HDZ i SDP udomljuju svoje kadrove, koje javnost doživljava kao uhljebe?

Nabrojite mi gdje to u odnosu na državnu upravu. Ja imam 74 zaposlenih, a prije nego što smo primili ljude koji sada rade na građevinskim i lokacijskim dozvolama, imali smo 44 djelatnika. Koji su to uhljebi, zar ljudi koji su tu otkako županije postoje.

Deset godina ste na ovim poslovima, niste li subjektivni?

Svi mi koji to radimo možemo realno sagledati što imamo, a definitivno županije nisu mjesta za uhljebljenje. Onda bi naše administracije nabubrile na puno veće brojke nego što su sada. Ali s druge strane mi nismo protiv „uhljebničkih“ zakona, da se razumijemo. Mi zapošljavamo, kao što sam rekao, 2000 ljudi, gradovi i općine 9000, a država 50.000, pa mi recite gdje su ti uhljebi.

Je li tih 20 županija ipak previše za Hrvatsku?

To je optimalan broj. Imali smo prijedloge za pet, sedam regija i kada se pokuša malo kombinirati, vidjet ćete da bi to bilo jako nepošteno prema nekim dijelovima zemlje. Recimo, što bi bilo ako Istru pripojite primorsko-goranskom dijelu ili ako biste pokušali spojiti Međumursku i Varaždinsku županiju; dobili biste malu revoluciju. Ako od Dalmacije pokušate stvoriti regiju, u Dubrovniku će reći da tu ne pripadaju, a Zadar i Split bi onda htjeli biti centar te regije. Šibenik bi opet rekao, ma čekajte, mi smo najstariji izvorno hrvatski grad na Jadranu, zašto mi ne bismo bili centar. Imate pet slavonskih županija koje su sve siromašne i kada biste ih spojili, dobili biste jednu veliku siromašnu regiju. Što bi postigli time.

A sve one pritužbe o velikim plaćama u županiji, trošenju novca?

To naprosto ne stoji. Mi ne trošimo puno, nemamo veliku administraciju, nemamo velike plaće. Guraju se neke teze i vidjelo se da ne stoje i zato je i splasnula priča o županijama. Očito se pokazalo da u zemlji imamo većih problema koje trebamo riješiti.

Hoćete li prihvatiti racionalizaciju, ako struka predloži promjene?

Naravno. Postoji mogućnost smanjenja broja vijećnika, pitanje je trebaju li i manje općine imati profesionalnog načelnika, valja razmotriti treba li župan imati tri ili četiri zamjenika, treba ograničiti naknade u skupštinama, vijećima, nadzornim i upravnim odborima. To su sve teme koje prihvaćamo i nije sporno da se moraju i mogu riješiti. Da, spremni smo na takve promjene.

A što kažu građani?

Naše je istraživanje pokazalo da su se građani srodili i vezali sa svojim županijama i da ih nisu voljni mijenjati. Isto su tako rekli da prvenstveno treba državnu upravu prestrojiti, jer tamo je gro problema po njihovu mišljenju, a ne u županijama.

Ali reforme su potrebne?

Naravno, to ne odbijam jer smo svi mi župani svjesni da ima i općina koje ne mogu samostalno preživjeti i stvarati dovoljno prihoda te da, prije svega, nemaju dovoljno stručnih ljudskih kapaciteta da sebi planiraju i osiguraju napredak i razvoj. Ali rješenje nije da ih se jednostavno ukine ili pripoji nekom drugom području.

A što županije predlažu da budu efikasnije, bliže građanima?

Dajte nam dodatnog posla da možemo biti još efikasniji, brži, racionalniji, da građani to osjete i prepoznaju što županije rade. U tom smislu imamo i niz prijedloga, u prvom redu preuzimanje poslova državne uprave, inspekcijskih poslova, raspolaganja poljoprivrednim zemljištem, jednim dijelom i državnom imovinom, katastrom i gruntovnicom... Ali potrebno je i prepustiti nam pune ovlasti u poslovima zdravstva, školstva i socijale koje sada polovično radimo. Ono što se ne bi smjelo više događati jest da nam se daju novi poslovi, poput procjene nekretnina, što je do sada radila porezna uprava, a da nam se ne osiguraju financijski izvori za iste. Ili da nam se financijski izvori jednostavno, naprasno i jednostrano ukinu, kao kod sufinanciranja plaća djelatnika iz državne uprave koji smo preuzeli s poslovima izdavanja građevinskih i lokacijskih dozvola, ili da nam se sa svakom promjenom u porezu na dohodak smanji osnovni i najveći izvorni prihod.

Mislite da će Most i dalje inzistirati na svemu što se čulo za vrijeme kampanje i u vrijeme dogovora o formiranju vlade kada je riječ o županijama?

Mislim da Most nije sporan. Često se medijski postavlja teza da Most želi jedno, HDZ drugo, a jedni i drugi se slažemo da prije svega trebamo provesti reforme. To je ključno i moje je mišljenje da je to moguće lakše napraviti kroz ovakvu koaliciju nego da bilo tko sam obnaša vlast. Nisam uvjeren da će Most inzistirati na tome da se po svaku cijenu broj županija smanji. Sada se važu sve informacije koje dolaze od struke, građana i procjenjuje se što dalje.

Stoje li u tom postupku županije dobro?

Mislim da stoje dobro i u Mostu i u HDZ-u. Priča se razjašnjava u korist županija i obzirom da kod reforme središnje razine vlasti tj. regija, nema nekog jasnog matematičkog i ekonomskog modela i jedinstvene europske prakse odluke su najčešće politički i povjesno motivirane.

Što je sa studijom koja se navodno radila po narudžbi županija i povučena je kada se vidjelo da ne ide u korist županija?

Prava je istina da su nama razmišljanja Ekonomskog instituta poznata. Rađena je jedna studija po narudžbi županija prije nekoliko godina i iz te studije nastala je priča o sedam regija u kojoj je Lika, recimo, ostavljena kao samostalna regija, jer onaj tko je izrađivao tu studiju nije naprosto znao što bi s Likom, po stanovništvu najmanjom, a po površini najvećom regijom. To je samo jedan primjer za koji smatramo da nije adekvatno riješen u studiji. Ti stavovi i dokumenti Ekonomskog instituta nisu nam tajna i tu se ne radi o povlačenju narudžbi, već o dijelu radnog materijala u sklopu nove Studije o fiskalnoj decentralizaciji koja je od njih naručena i isporučena. Ono što je u tom dijelu rečeno o mogućem preustroju županija nije bilo ni naručeno jer su nam mišljenja poznata iz prve Studije, a ni ovaj put nije bilo dovoljno i na uvjerljiv način argumentirano da bi nam bilo prihvatljivo.

Dakle, nitko nije naručio pa vratio studiju?

Upravo tako. Gospođa Dubravka Jurlina Alibegović ima svoj stav i ima pravo na to, ali ima i drugih djelatnika Instituta koji imaju svoje stavove. Recimo, gospođa Sandra Švaljek je vrlo sklona županijama.

Kažete da ima općina koje jednostavno ne mogu preživjeti po sadašnjem modelu. Što s njima?

Struka treba naći odgovor, je li to dobrovoljno udruživanje, je li to prisilno udruživanje pod prijetnjom sankcija ili nešto treće, možda baš davanje županijama ovlasti da obavljaju određene poslove u njihovo ime, a da ih ne gasimo. Samo mi u Hrvatskoj možemo doći do pravog modela, nitko drugi.