(VIDEO) U Kristalnoj dvorani zagrebačkog hotela Westin danas se održava „Međunarodna sigurnosna konferencija - Zagreb 2015“. Cilj je konferencije kroz otvaranje rasprave na temu nacionalne sigurnosti senzibilirati stručnu i širu javnost o sigurnosnim izazovima o sigurnosnim i ugrozama s kojima se susreće suvremeno društvo. Domaći i strani stručnjaci - na dva panela - izlagat će o niz ključnih tema vezanih za sigurnosne izazove današnjice - ali i sutrašnjice - te o nacionalnoj sigurnosti Republike Hrvatske. 

Uime organizatora konferencije riječi dobrodošlice brojnim su sudionicima uputili ravnatelj Zaklade hrvatskog državnog zavjeta Srećko Prusina i voditelj Ureda Zaklade Konrad Adenauer u Hrvatskoj dr. sc. Michael Lange.

Nakon riječi dobrodošlice predstavnika organizatora, međunarodnu je konferenciju govorom službeno otvorio predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko. Prisutnima se, također, u govoru obratio savjetnik Predsjednice RH za obranu i nacionalnu sigurnost Josip Buljević.

Govor predsjednika Karamarka možete pogledati u cijelosti, a u nastavku pročitati ključne poruke:

Razmjena iskustava - globalni izazovi

Veseli me činjenica što postajemo svjesni nužnosti ukazivanja na sigurnosne izazove i ugroze s kojima se suvremeno društvo susreće. Ovo je jedinstvena prigoda za razmjenu iskustava, kao i za skretanje pozornosti na neke sigurnosne izazove kojima obično ne pridajemo osobiti značaj. No, govoriti o globalnim sigurnosnim izazovima i njihovim utjecajima u uvjetima opće nestabilnosti i neizvjesnosti jednako je teško i nezahvalno kao i predviđanje, primjerice, burzovnih kretanja. I u jednom i u drugom slučaju analiziraju se nebrojeni parametri i uzajamne međuovisnosti koje u svakom sljedećem trenutku mogu uzrokovati dijametralno suprotne rezultate. Koji je smjer ispravan? Koji put odabrati i kako djelovati? Imamo li sposobnosti?

Suradnja i kooperacija

Svijet je globalno selo u kojem nitko - pojedinac, društvene skupine ili cijela nacija - ne može opstati bez potpore i međudjelovanjima s drugim. Ta međuovisnost posebno dolazi do izražaja u trenucima kada je ugrožen naš način života, naša sigurnost, a osobito naša opstojnost. Hrvatska je svjesna te međuovisnosti - na tom smo tragu pristupili NATO-u i EU. No, biti dijelom NATO-a i EU ne jamči apsolutnu sigurnost. Biti svjestan međuovisnosti ne znači imati slobodu prepustiti se događajima, odnosno ignorirati i izbjegavati odgovornost. Naprotiv, ta međuovisnost stvara i osjećaj obveze, kao i stvarnu obvezu međudjelovanja na dobrobit cjelokupne zajednice. Pritom smo svjesni da sve kreće od nas samih i da je briga o sebi prvi korak u brizi o ukupnom društvu. Odgovorna politika mora osim stvaranja preduvjeta za rast i razvoj ukupnog društva, djelotvorno i s pozornošću pratiti izazove i ugroze s kojima se društvo može suočiti. Još su svježa sjećanja na 90-e, na brutalnu vojnu agresiju, zlodjela počinjena uime nekih promašenih politika. Još uvijek žalimo za poginulima, tražimo nestale, potražujemo otetu imovinu i kulturna dobra, rješavamo pitanja granica.

Grčka kao opomena

Sve je to ostavština jedne bestijalne agresije na Hrvatsku, na naš narod i na naše vrijednosti. Današnje ugroze su u mnogočemu drugačije od onih kojima smo bili izloženi u počecima stvaranja svoje države. Svi smo više nego svjesni prijetnji koje sa sobom nose nezaposlenost, zaduženost i likvidnost, siromaštvo, korupcija i čitav niz drugih u svojoj osnovi primarno gospodarskih prijetnji. Treba imati na umu da je tanka granica između eskalacije gospodarskih neprilika i jačanja kriminalnih aktivnosti, a sve do mogućih etničkih nasilja i otvorenih međunacionalnih sukoba - što može trajno ugroziti stabilnost država i društava. Zoran i jasan primjer gospodarskog utjecaja na sigurnost je Grčka, odnosno eskalacija nezadovoljstva i nasilja na ulicama grčkih gradova.

Globalne prijetnje sigurnosti

Hrvatska se danas, kao dio EU, suočava sa sigurnosnim izazovima koji svoje izvorište imaju izvan naših granica. Neki od najvećih izazova svakako su terorističke prijetnje ISIL-a kojima su direktno izloženi hrvatski državljani. Ilegalni imigranti iz sjeverne Afrike i Bliskog istoka i s tom migracijom povezani izazovi, ugroze koje proizlaze iz ukrajinske krize, energetska ovisnost posebice jednog dijela zemalja EU a dijelom i Hrvatske. Sukobi na sjeveru Afrike, Bliskom istoku, Iraku, Afganistanu još uvijek nisu riješeni  a doveli su do najveće izbjegličke krize nakon Drugog svjetskog rata.

Konkretni odgovori

Europa je podijeljena, nejedinstvena i bez konkretnih rješenja. Dok jedni izbjegličku krizu doživljavaju kao prvorazredno humanitarno pitanje, za druge je to prvorazredno sigurnosno pitanje. S rastom broja izbjeglica, imigranata značajno raste i protuimigrantsko raspoloženje, pa se neke zemlje otvoreno protive prihvatu izbjeglica i migranata. Hrvatska se upravo suočava s prvim valom ulaska izbjeglica pri čemu nas Vlada uvjerava da smo spremni suočiti se s izbjegličkim kaosom. Je li Hrvatska doista spremna prihvatiti toliki val izbjeglica? Zašto dopuštamo nekontrolirani ulazak  velikog broja ljudi u Hrvatsku? Hoće li ovaj izbjeglički egzodus u konačnici destabilizirati čitavu Europu? Pitanja su to koja traže konkretne odgovore, ozbiljan, organiziran pristup a ne prazna obećanja onih koji nisu sposobni upravljati ovom teškom krizom.

Vlada potpuno nepripremljena

Na primjeru nedjelovanja Vlade vidimo kako je izostao taj ozbiljan i organizirani pristup kada smo u pitanju mi sami. Besposleno promatranje događaja u Grčkoj, Makedoniji, Srbiji, nijemo promatranje gradnje ograda na mađarskoj granici. Zar zatvaranje te granice nije određivalo budući smjer kretanja unesrećenih ljudi? Ponadali smo se da je hrvatska Vlada dogovorila tranzit sa Slovenijom i drugim partnerima u EU. Slovenski premijer nas budi iz sna izjavivši kako hrvatski ministar unutarnjih poslova izgovara neistinu tvrdeći da je bilo što dogovoreno. Dakle, bez analitičkog pristupa događajima, bez anticipacije mogućih scenarija i bez ikakve diplomatske aktivnosti, doveli su Hrvatsku u vrlo ozbiljnu sigurnosnu situaciju. Nisu osigurali da budemo samo tranzit niti su se spremili za prihvat ovolikog broja ljudi. I ta neorganiziranost, ad hoc rješenja pridonose nehumanosti kojoj su izloženi ti nesretni ljudi na svojoj kalvariji.

Postaje li hrvatski sabirni centar?

I sada su zatvorene granice, noćas su zatvorene granice. Da ste to spomenuli prije 24 sata kao dio rješenja bili biste proglašeni ksenofobima. I što sad? Postaje li Hrvatska sabirni centar i slijepo crijevo kretanja enormnog broja unesrećenih? Ali, nekih s vrlo specifičnim namjerama. Što to znači za našu zemlju bremenitu gospodarskim i demografskim problemima? Možemo samo, nažalost, pesimistički pretpostavljati. Hrvatska, ali i Europa u cjelini, moraju naći mehanizme kojima će odgovoriti na ovu izvanrednu situaciju. 

Reforma nacionalne sigurnosti

Ne smijemo niti u jednom trenutku zanemariti potencijalne prijetnje i izazove - koji koliko god se danas čine beznačajnim sutra mogu predstavljati prijetnju nacionalnoj sigurnosti, pa i samoj opstojnosti RH. Više je nego očito kolika je važnosti definiranja dugoročnih smjernica razvoja našeg društva – smjernica kojima ćemo prepoznati i optimalno iskoristiti potencijale kojima raspolažemo. Vodeći računa - ponavljam - o međuovisnosti i obvezi međudjelovanja s našim partnerima u NATO-u i EU. Nova strategija nacionalne sigurnosti mora biti usmjerena ka snažnoj integraciji svih elemenata sustava nacionalne sigurnosti da bi se osigurali preduvjeti djelovanja svih ljudskih, infrastrukturnih, prirodnih gospodarskih, sigurnosnih i inih potencijala u očuvanju suverenosti, samostalnosti, teritorijalne cjelovitosti te dugoročne ekonomske održivosti i prosperiteta Lijepe Naše. Hrvatskoj su potrebne reforme u gotovo svim sektorima, a reforma sektora nacionalne sigurnosti bit će odgovor na sve prijetnje i izazove s kojima se suočavamo.