Uopće nismo razgovarali tko će biti na kojoj poziciji. Cilj je pobijediti i nešto korisno učiniti za Hrvatsku! * Igre s datumom izbora samo izazivaju dodatnu nervozu u društvu, a ova je vlada po svim pokazateljima, pa i međunarodnim, iscrpila energiju, znanje i sposobnost! * Milanović je nametnuo sukob kao način političkog djelovanja - u skladu sa svojim karakterom!  * Premalo je u Milanoviću Europe - Ljevica mora pronaći snage i osuditi totalitarni karakter komunističkog sustava! * Nisam siguran da Josipović posjeduje dovoljno političke snage i znanja da bi uspješno mogao voditi jednu stranku * Pod Karamarkovim je vodstvom HDZ ostvario četiri izborne pobjede - Logično je da ga zato ljevičari ne vole! - istaknuo je, među inim, član Predsjedništva i glasnogovornik Kluba zastupnika HDZ-a Gordan Jandroković u intervjuu za današnji Jutarnji list. Razgovor prenosimo u cijelosti, skupa s uvodom novinara Jurice Körblera:

Gotovo dvanaest godina Gordan Jandroković bio je diplomat, a kruna njegove karijere ulazak je Hrvatske u EU, u vrijeme kada je bio ministar vanjskih poslova. Od uglađenosti diplomata postao je gromobran HDZ-a, koji u Saboru ne štedi svoje političke suparnike. Pogotovo Zorana Milanovića. Razgovarali smo u Saboru, u prostorijama Kluba HDZ-a, a Jandroković, danas potpredsjednik Kluba i njihov glasnogovornik, smatra neprimjerenim što SDP i partneri nisu objavili datum izbora. Uvjeren je da će HDZ odnijeti uvjerljivu pobjedu, bez obzira na datum. 

Najveći dio vaše političke karijere vezan je uz diplomaciju, gdje se šuti, barem na van, a sada radite nešto posve drugo, izuzetno ste glasni u artikuliranju stavova HDZ-a. Koji je, zapravo, pravi Jandroković? 

Sve je to politika, ali su ovo dva različita segmenta. Diplomacija je kao šah, a Sabor je kao boks. Neki su jako dobri šahisti i loši boksači, a neki suprotno. 

Ipak, oni koji vas poznaju iz vremena diplomacije gotovo su se iznenadili kada su vas vidjeli u Saboru u jednom drugom svjetlu? 

Doživljavali su me kao hladnog činovnika, čovjeka bez snažnih emocija. Ali u tom se poslu emocije jednostavno moraju prikriti.

Ako već govorimo o boksu, onda ste imali žestoke duele s Milanovićem? 

To je stjecaj okolnosti, a imao sam duele i s Ivom Josipovićem kada smo se uhvatili oko veleposlanika te sa Stipom Mesićem kada me napao da branim Thompsona zbog neizdavanja vize za Švicarsku. Volim polemizirati s političkim suparnicima. Kada je riječ o Milanoviću, on je nametnuo pravila igre, ne samo u Hrvatskom saboru već u političkom životu Hrvatske u skladu sa svojim karakterom i doživljajem politike. Za njega je politika isključivo igra moći, a ne rad za opće dobro. A ne možemo ni jedno, ni drugo isključiti. Kod Milanovića, nažalost, prevladava samo dojam da u politici treba protivnika nadigrati, pobijediti. On je nametnuo sukob kao način političkog djelovanja. 

Ali, vi ste pristali na to? 

Tu su se pokazali moja emocija i strast i želja za pravdom. Sjećam se kada je na prvom aktualnom satu vrlo ružno napao Stiera i Reinera i tada sam reagirao. Tu kreću ta naša sukobljavanja, ali to je naš posao. Primijetio sam da me sada jedan dio ljudi podržava i voli, drugi me ne vole. To je ta igra, jer ja ne mogu u Saboru biti uglađeni diplomat i ministar vanjskih poslova, tu vrijede druga pravila. Bavio sam se u životu i sportom, igrao sam rukomet za omladinsku reprezentaciju Hrvatske, pa imam sportski duh i želju za nadmetanjem. Ali, ne osjećam se poslije svake debate baš naročito zadovoljnim, jer smo ponekad prelazili granice. 

Ali vaša i Milanovićeva obitelj su povezane, premijer je rođak s vašom suprugom. Jesu li ti vaši politički dueli poremetili odnose u obiteljima? 

Ne, to je naš posao. Mi različito svjetonazorski, ako hoćete i civilizacijski, doživljavamo Hrvatsku i sukobljavam se isključivo zato. Imali smo prije korektan, ali ne dublji odnos. Vrlo se rijetko vidimo, najčešće ovdje u Saboru, a prošle su godine i godine otkad nismo privatno razgovarali. Taj odnos bih nazvao korektno suzdržanim. 

Kada mislite da će biti izbori? 

Vrlo je nekorektno da mi u ovom trenutku ne znamo datum. Sada nema ni pritiska medija na Vladu Zorana Milanovića koja je izrazito neuspješna, a ni oni ne pokazuju namjeru reći kada će biti izbori. To izaziva samo dodatnu nervozu u društvu, a ova je Vlada po svim pokazateljima, pa i međunarodnim, iscrpila svoju energiju, znanje i sposobnost. Svi iščekuju novu Vladu koja bi trebala provesti stvarne reforme. 

Hrvatska je danas krajnje polarizirana, jeste li zadovoljni stanjem u zemlji? 

Nisam zadovoljan kako se stvari razvijaju jer sam vjerovao da ćemo ulaskom u EU značajno europeizirati zemlju. Prije svega u smislu reda, discipline, rada, organizacije, sustavnosti. A sada mi se čini da smo se u mnogim segmentima vratili ispod razine iz 2011. godine. Premalo je i u Milanovićevim riječima spominjanja Europe. 

Ali što je dovelo do tih polarizacija, sukoba, podjela? 

Idemo kronološki. Koji je bio jedan od prvih poteza ove Vlade i saborske većine? Ukidanje pokroviteljstva nad Bleiburgom i to je odmah raspirilo vatru ideoloških sukoba. Druga je stvar bilo forsiranje zdravstvenog odgoja koji je u sebi imao ideološku komponentu, gdje se jedan svjetonazor želio prometnuti u državnu ideologiju. I treća stvar, slučaj Perković. Dio hrvatske ljevice mora pronaći snage i osuditi totalitarni karakter komunističkog sustava. Recimo, hrvatska umjerena desnica jasno i glasno osuđuje zločinački karakter NDH, a hrvatska ljevica, ni ona umjerena, nikad jasno i nedvosmisleno ne osuđuje totalitarni karakter komunizma. 

A kako onda naći rješenje da se izbjegnu podjele? 

Mislim da je lopta na njihovoj strani. Kada bi od SDP-a došle jasne poruke da komunizam nije bio dobar, da je zločinački sustav koji je odnio desetke ili stotine tisuća života i da se kaže da je Tito u samom vrhu svjetskih zločinaca, sasvim sam siguran da bi se eliminirala i radikalno desna opcija. 

Čudi me da HDZ, koji je tako oštar prema lijevoj retorici, šuti kada Ruža Tomašić govori jezikom mržnje za koji smo mislili da više ne stanuje u Hrvatskoj. Zašto niste reagirali? 

Ona je zastupnica u Europskom parlamentu i predsjednica konzervativne stranke. Ne znam zašto bi HDZ trebao reagirati na svaku njenu izjavu. Gospođa Tomašić vrlo dobro zna procijeniti čime će skrenuti pozornost na sebe. Ona često daje izjave koje su na rubu ili s one strane prihvatljivosti, ali prebacivati sada lopticu na HDZ nije korektno. Po toj bi logici Milanović i SDP trebali reagirati na izjave radikalnih ljevičara koji pozivaju na progon Crkve. Čini mi se da postoji disbalans onoga što je dopušteno lijevima, a što desnima. 

Dugo ste bili u vanjskoj politici, smatrate li da Vesna Pusić ima šansu postati glavna tajnica UN-a? 

Prije svega, gospođa Pusić nije objasnila tko je predlagatelj ili tko je osmislio ideju da dođe na mjesto glavne tajnice. Ona je u jednom trenutku spomenula da iza te inicijative stoje neki međunarodni krugovi, ali mi ne znamo koji. Do dana današnjeg ne znam je li to ozbiljno ili je to samo pokušaj da se podigne rejting na domaćem planu. 

A smatrate li da Ivo Josipović ima prostor za svoju novu stranku? 

On će sigurno uzeti dio glasova na ljevici, a sada odlazi radikalno lijevo. Ne znam je li to sindrom bivših hrvatskih predsjednika, je li se dogodilo isto kao što se dogodilo Stjepanu Mesiću. Nisam siguran da posjeduje dovoljno političkog erosa i strasti, pa i znanja da bi uspješno mogao voditi jednu političku stranku. 

Dugo godina ste član HDZ-a, kako je uopće došlo da pristupite stranci? 

Moji su djedovi bili trgovci, otac je bio obrtnik i cijela obitelj je bila protiv komunističkog sustava u bivšoj zemlji. Imao sam uvijek jasne stavove koji su bili antikomunistički i hrvatski i to je bio razlog što sam se devedesetih godina uključio u sva ta zbivanja, a 1992. se učlanio u stranku. 

Koji su vam događaji dok ste bili ministar vanjskih poslova ostali u sjećanju po dramatičnosti? 

Meni je kao ministru bilo najdramatičnije vrijeme slovenske blokade. Posebno je dramatično bilo kada je Rehn predložio Marttija Ahtisaarija za medijatora, a slovenska i europska strana su to podržali. On ne bi sudio po međunarodnom pravu, nego po političkom osjećaju i to je bila ogromna opasnost. Trebali smo pronaći način da nobelovca Ahtisaarija neutraliziramo. 

Pregovori su ipak malo išli, malo zapinjali. Jeste li, kada je zapelo, pitali europske kolege što se događa? 

Jesam, naravno, recimo kada su na red došli topnički dnevnici i odgovorili su mi da ne mogu to jasno definirati, ali se nešto u zraku promijenilo i vi više ne idete s vjetrom u leđa. 

Što očekujete ako HDZ pobijedi na izborima? 

Idem za svojim uvjerenjem, a onda gledam kako ću svoju egzistenciju podesiti prema tome. Tako sam funkcionirao cijeli život i pokazalo mi se ispravnim. I danas me često pitaju što ću raditi sutra. Stvarno ne znam. Čvrsto vjerujem u pobjedu HDZ-a, ali uopće nismo razgovarali tko će biti na kojoj poziciji. Cilj je pobijediti i nešto korisno učiniti za Hrvatsku. 

Razmišljate li o povratku u diplomaciju? 

Ne, više mi nije prioritet. Potrošio sam se puno u te četiri godine i nisam imao ni vremena biti s obitelji. To je velika žrtva i svatko tko gleda na ministra vanjskih poslova kroz prizmu blještavila i susreta s najvažnijim ljudima svijeta poprilično se vara. Čini mi se da sam za taj posao svoju energiju istrošio. 

Je li dovoljno naglašena činjenica da su u vrijeme HDZ-ove Vlade započeti i završeni pregovori s EU?

Imam dojam da nikad nikome iz HDZ-a nije valorizirano ono što je za 25 godina napravljeno. Uvijek se uz HDZ lijepi ono što je negativno, a HDZ je bio ključna politička snaga koja je utjecala na stvaranje države, pobjedu u Domovinskom ratu, međunarodnu afirmaciju Hrvatske, ulazak u EU i NATO. Sve se to često zasjeni koruptivnom aferom koja je bila vezana uz tadašnjeg premijera, a politički i medijski oponenti to su uvijek koristili da ponište sve one pozitivne efekte koje su vlade HDZ-a učinile. 

Je li Tomislav Karamarko imao nekih sumnji prema vama zbog toga što ste bili u užem timu i Vladi Sanadera i Jadranke Kosor? 

Bio sam prvi viši dužnosnik HDZ-a koji je Karamarku dao javnu potporu, i to u trenutku kada nije bilo izgledno da će biti izabran za predsjednika. Moja je procjena bila da je najkvalitetnije rješenje od svih koja su bila ponuđena. Bio sam u pravu, jer ove četiri izborne pobjede pokazuju da je Tomislav Karamarko dobar izbor. Surađujemo još od vremena dok smo bili ministri, na sjednicama Vlade sjedili smo jedan kraj drugoga i uvijek smo kvalitetno surađivali. 

No, Karamarko je stalno prvi na listi najnepopularnijih političara? 

Karamarko je bio vrlo popularan kao ministar unutarnjih poslova i pod njegovim je vodstvom HDZ ostvario četiri izborne pobjede. Logično je da ga zato ljevičari ne vole. No prema našim istraživanjima, on je duplo popularniji od Milanovića i rezultat parlamentarnih izbora to će i potvrditi. 

Kako vidite Hrvatsku nakon četiri godine, ako HDZ pobijedi na izborima? 

Citirat ću jednog njemačkog veleposlanika koji mi je rekao da bismo mi Hrvati trebali drukčije postaviti stvari. Prvo je desetljeće bilo stvaranje države i međunarodno pozicioniranje, drugo euroatlantskih integracija, a u trećem cilj mora biti udvostručenje BDP-a. To je i treća misija HDZ-a.