Da je predsjednik Plenković želio biti u Bruxellesu, ostao bi ondje. I sigurno imao manje briga i problema. Ali, on se prihvatio vrlo zahtjevnog posla u Vladi i HDZ-u kako bi ga odradio do kraja, nakon naše nove pobjede na parlamentarnim izborima i još jednoga premijerskog mandata. Vođenje države je ozbiljna politika i dugoročan proces - Nećemo potpasti pod utjecaj populističkih stranaka koje kontinuirano pričaju isprazne priče koje nisu provedive u praksi! - istaknuo je, među ostalim, potpredsjednik HDZ-a i Vlade RH (i ministar poljoprivrede) Tomislav Tolušić u opširnom razgovoru za tjednik Globus.

Intervju prenosimo u cijelosti, skupa s uvodom novinara Joze Vrdoljaka:

Ministar poljoprivrede i potpredsjednik Vlade RH Tomislav Tolušić tvrdi da će rezultati u poljoprivredi u narednom razdoblju sigurno biti bolji. Kaže da su identificirani problemi te da je sada sve više rješenja za njih. Tolušić je govorio i o problemima doline Neretve, problematici poticaja i potpora, gospodarenju šumama i drvnom masom, pašnjacima, rješenjima problema navodnjavanja... Istaknuo je da cijeni razuman pristup ribara, što će rezultirati oporavkom ribljeg fonda.

Kako komentirate nedavni prosvjed u Vukovaru? Organizatori skupa sve su vrijeme tvrdili da ta akcija nema nikakve veze s HDZ-om ni s frakcijskim sukobima u stranci. Međutim, javnost u takvo tumačenje ne vjeruje. Zašto HDZ odbija priznati ono što je očito - da nije monolitna stranka i da ima unutarnju oporbu?

Mislim da svi ljudi u RH razumiju žrtvu i žrtve zločina u Vukovaru kao i specifičnosti situacije u Vukovaru. Osobno shvaćam i kritiku žrtava i njihovih obitelji jer čekati 27 godina na procesuiranje ratnih zločina definitivno nije normalno. Ova je Vlada zadnje dvije godine učinila velike pomake po tom pitanju, niz dugogodišnjih predmeta je riješen, zločini su procesuirani i učinit ćemo sve moguće da svi zločinci budu kažnjeni i da se procesi ubrzaju. To je jedino ispravno i to ova Vlada provodi otkad je stupila na dužnost. A je li se moglo više napraviti od 1991. do 2016. godine? Da. Zašto nije, na ta pitanja treba odgovoriti netko drugi, ne ova Vlada. Smatram da prosvjed nije rješenje ni za što, pa ni za ovu situaciju, koliko god ona bila teška i mučna.

HDZ je najjača i najstabilnija hrvatska stranka. Ima li kod nas drugačijih mišljenja i različitih stavova oko nekih stvari? Pa naravno! Bilo bi jako loše da nije tako. Da nema rasprave i razgovora, ne bi bilo niti potrebe za sastancima i druženjima, imali bismo diktaturu i loš sustav. Nikad se nije više raspravljalo i komuniciralo, barem koliko se ja sjećam. I u obitelji imate različitih mišljenja, pa kako ih neće biti u stranci. Ne vidim u tome ništa sporno, dokle god su te rasprave konstruktivne, a ne destruktivne.

Je li prosvjed u Vukovaru bio, na neki način, instrumentaliziran kako bi se vrhu HDZ-a pokazala snaga desnog krila stranke, koje se u nekim važnim pitanjima razilazi s predsjednikom Plenkovićem?

Bilo je pokušaja politizacije skupa, ali drago mi je da oni koji su to htjeli iskoristiti u dnevnopolitičke populističke svrhe nisu uspjeli u svom naumu.

Afera u kojoj je središnja figura zamjenik predsjednika stranke Milijan Brkić neće se ugasiti sama od sebe i bit će, sigurno, političkih posljedica. Je li HDZ-ovo vodstvo dovoljno odlučno da raščisti odnose koji opterećuju, pa i javno diskreditiraju stranku?

Bilo koja zlouporaba položaja, na bilo koji način, treba biti procesuirana, tu nema i ne smije biti nikakvih iznimki. Uostalom, to je moj stav od prvog dana, ne samo u ovom slučaju. I HDZ čvrsto stoji iza tog stajališta, neovisno može li to kratkoročno naštetiti rejtingu stranke. Dugoročno, to je jedini normalni put. Smatram da u svemu ovome trebamo pričekati da oni čiji je to posao, prije svega DORH, svoj posao i odrade, bez prozivanja bilo koga prije nego se utvrdi prava istina.

Ima li u HDZ-u ozbiljnih snaga zdesna koje bi mogle dovesti u pitanje autoritet predsjednika Andreja Plenkovića i njegove politike koja odražava sva bitna načela Europske pučke stranke, a koju ovdje, često nazivaju briselskom, eurokratskom?

Već sam napomenuo da je HDZ najjača i najstabilnija hrvatska stranka. Dvadeset godina čitam o desnoj, lijevoj, pravoj ili krivoj struji u stranci i već mi je to pomalo smiješno. Imali smo jednu stranku i jedno mišljenje 45 godina, mislim da nam je svima drago da danas više nije tako. Ne vidim nikakvu struju u HDZ-u koja ruši Andreja. Hrvatska je dio EU, moramo očuvati svoj integritet i identitet unutar 28 država članica, ali i poštovati pravila kao i svi drugi. I ne potpasti pod utjecaj populističkih stranaka koje kontinuirano pričaju isprazne priče koje nisu provedive u praksi, ali su milozvučne ljudima. Vođenje države je ozbiljna politika i dugoročan proces i oni koji to ne shvaćaju ili ne žele shvatiti pokušavaju to omalovažavati. Takvih u HDZ-u nema.

Dio birača, ali i članova HDZ-a najviše zamjeraju Plenkoviću koaliranje s Pupovčevim SDSS-om. Razumije se da SDSS-ovi zastupnici omogućavaju HDZ-ovu većinu u Saboru, i Plenković svakako ima pragmatični razlog što tu stranku uzima za saveznika. Ali, gledano načelno, je li, po vašem mišljenju, u redu da HDZ i stranka srpske manjine budu partneri u vlasti?

Danas je 2018. godina. Prije desetak godina imali smo potpredsjednika Vlade iz redova SDSS-a, gospodina Uzelca. Nikome tada to nije smetalo. Nije poanta vlasti nego normalnog razmišljanja. Jesu li samo Srbi nekome problem? Ili i ostale manjine? I predstavnik mađarske nacionalne manjine u parlamentarnoj je većini. I talijanske. I romske. I albanske. I trebaju biti. U RH ne smije biti građana drugog reda, koliko god to nekome smetalo. Premalo nas ima u ovoj lijepoj državi da bismo gubili vrijeme na takve rasprave.

Svi se busaju u prsa kad se spomene Franjo Tuđman, čija je, ne zaboravimo, politička ostavština uspješna mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja i koji je provodio istu politiku, politiku pokušaja normalnog života u RH, a kad u 2018. godini imamo normalno razmišljanje, na tom tragu, onda opet nekome nešto ne valja. Ova Vlada pokušava sve da se maknemo od ustaša i partizana, od ideoloških podjela. Moram priznati da je to puno teža borba nego što sam mislio, ali moramo ustrajati u tome. Nije tu pitanje umjerenosti, mainstreama, nego prije svega zdrave pameti.

Hoće li premijer Plenković obaviti četverogodišnji mandat do kraja ili postoji mogućnost da nakon europskih izbora 2019. prihvati dužnost u Europskoj komisiji? Naime, ako se odluči za Bruxelles, otvara se važno pitanje tko će voditi Vladu i tko će voditi HDZ...

Da je Andrej mislio ostati u Bruxellesu, ostao bi tamo. I sigurno imao manje briga i problema. I siguran sam da se nije prihvatio posla u Vladi i HDZ-u da bi odradio samo jedan mandat.

Činjenica je da poljoprivredna proizvodnja opada. Možete li ukratko reći gdje se pogriješilo u hrvatskoj poljoprivredi?

Današnji rezultati posljedica su lošeg rada u prethodnom razdoblju. Ne može se preko noći dovesti u red više od četvrt stoljeća lošeg upravljanja. Probleme smo identificirali i danas imamo puno više rješenja nego problema. Sistematičnim pristupom i radom možemo očekivati da će rezultati biti bolji. Oni nisu odmah vidljivi, ali će biti vidljivi u narednom razdoblju. I kod nekih zemalja za koje smatramo da su uspješne rezultati su došli pet-šest godina nakon pristupa EU. Da bi se vidjeli rezultati, mora minimalno proći jedna financijska perspektiva. Moramo uložiti te 2,4 milijarde eura u poljoprivredu, koliko nam je na raspolaganju samo kroz fond za ruralni razvoj, da bismo vidjeli rezultate i efekte ulaganja. Programom ruralnog razvoja RH potpisano je više od 4500 pozitivnih odluka o financiranju projekata različite veličine i bit će ih još. Modernizacijom naše poljoprivrede, imamo realne šanse biti konkurentni na tržištu i da poljoprivreda postane izbor, a ne nužnost.

U čemu je perspektiva?

Perspektiva je u kvaliteti, finalnom proizvodu, ali i u dosljednosti, povjerenju i suradnji. Mi nismo velesila u poljoprivrednoj proizvodnji, ali imamo prepoznatljivost u nekim sektorima, a u nekim je sektorima još uvijek trebamo izgraditi.

Po čemu smo prepoznatljivi?

Sigurno smo prepoznatljivi po vinima, po maslinovom ulju i po nekim prerađevinama, a recimo u voću i povrću još nismo toliko prepoznati, a trebali bismo biti. Hrvatska je turistička zemlja i može biti poznata po odličnoj hrani. Pri tome treba voditi računa i o stočarstvu koje je najviše zanemareno posljednjih godina, a koje treba biti kraljica poljoprivrede jer na sebe vuče ratarstvo i daljnju preradu, odnosno donosi dodanu vrijednost. Za stočarstvo, nažalost, ranije nije bilo sluha. Novim zakonodavnim okvirom stočarstvo, povrtlarstvo i voćarstvo stavljamo u prioritete. To su radno intenzivne djelatnosti koje mogu biti puno dohodovnije od klasičnog ratarstva. Moramo očuvati proizvodnju, koja nam pada zbog grešaka iz prošlosti. Te djelatnosti nama mogu biti spas, a ne problem. Mogu čak biti i financijski najisplativije. Ulaganje u navodnjavanje, u mreže i mehanizme zaštite od tuče i ostalu opremu može značajno unaprijediti prinose. Sredstava ima. Cilj je da se hrana proizvodi po najvišim standardima kvalitete i sigurnosti te da se troši lokalno. U domaćinstvima, ugostiteljstvu i turističkoj potrošnji cilj je da se u Hrvatskoj jede hrvatska hrana. Lokalna hrana uvijek je najkvalitetnija jer je prošla najkraći put od polja do stola i takvoj hrani nema konkurencije.

Što se poduzima?

Stalno radimo na tome da našim poljoprivrednicima osiguramo pošten tretman na zahtjevnom tržištu hrane, da im olakšamo administraciju, da maksimalno zaštitimo obiteljska poljoprivredna gospodarstva koji su temelj svake demografske strategije i plana pomlađivanja stanovništva ruralnih područja. Tako ćemo raditi i dalje jer želimo da poljoprivreda u Hrvatskoj postane izbor mladih ljudi, a ne da se njome bave oni koji nemaju čim drugim. Vjerujem da uz izvrsne zemljopisne uvjete za proizvodnju hrane koje naša zemlja ima, uz dobru financijsku i logističku podršku države i bolju organiziranost udruženih poljoprivrednika, možemo očekivati bolju budućnost hrvatske poljoprivrede.

Kakva je situacija s mladim poljoprivrednicima?

Imamo oko 21 tisuću mladih nositelja poljoprivrednih gospodarstava. U Europi je broj mladih poljoprivrednika na ukupan broj poljoprivrednika šest posto, a kod nas je 13 posto. To nije mala brojka, a to je budućnost hrvatske poljoprivrede.

Često se kao argument da se nešto pokušava napraviti ističe iznos poticaja. Koliko je do sada uloženo u hrvatsku poljoprivredu?

Uložene su milijarde... ali veće je pitanje koja su od tih ulaganja bila isplativa i koliko je novca za poticaje kroz dvadeset godina otišlo u vjetar. Mi danas ne govorimo o poticajima kao mjernom instrumentu koliko je godina dobra ili loša za poljoprivrednika. Poticaji služe samo kao potpora dohotku poljoprivrednom proizvođaču, da bi i dalje proizvodio hranu. Moja je odgovornost osigurati da se isplati maksimalno raspoloživ iznos u najkraćem mogućem roku. Istina je da su poticaji sada izdašniji nego ranije, ali jako se dobro pazi na svaku lipu potpore koja se isplaćuje i sankcionira se sve one koji pokušavaju izigrati sustav. Ta kontrola trošenja novca također je jedan dio odgovornosti prema više od sto tisuća poštenih i uzornih poljoprivrednika.

Što je na raspolaganju što se tiče sredstava?

U posljednje dvije godine oko 8 milijardi kuna isplaćeno je za sve vrste potpora i iz svih raspoloživih fondova. To je otprilike četiri milijarde kuna godišnje. Tu su izravne potpore, novac za projekte ruralnog razvoja, operativnog programa za pomorstvo i ribarstvo, nacionalnog pčelarskog programa, Vinska omotnica, programi potpora uzgajivačima u raznim sektorima, potpore udruživanju proizvođača, potpore šumarskom i drvoprerađivačkom sektoru, potpore promociji proiz­voda i zaštiti naziva proizvoda… Svaku proizvodnju koju smo prepoznali kao stratešku potpomažemo ciljanim mjerama maksimalno koliko možemo i smijemo.

Zašto dio poduzetnika problem vidi upravo u poticajima?

To je vječita dilema i predmet rasprave, ali tu nema puno filozofije. Mi smo dio zajednice zemalja koja mora provoditi pravila Zajedničke poljoprivredne politike EU koja već 50 godina potpomaže europske poljoprivrednike i ruralni prostor u kojem oni žive. Naši bi poljoprivrednici bili daleko manje konkurentni kada bismo ih prestali sufinancirati, a hrana bi bila daleko skuplja.

Što se u sustavu potpora treba promijeniti?

Ono što treba mijenjati u EU sustavu potpora jest da pojedine države mogu samostalno usmjeravati potpore u one sektore koji su im od strateškog značaja ili koje trebaju veću razinu pomoći. Želimo smanjenje papirologije, administrativna rasterećenja za poljoprivrednike i pravedniju dodjelu potpora po pitanju veličine gospodarstva. To su naši ciljevi. Smanjiti ili ukinuti potpore nije opcija niti dolazi u obzir.

Je li bilo manipulacija s poticajima?

Da, bilo ih je. Ali, velika većina naših poljoprivrednika pošteni su i radišni ljudi. Zbog nekolicine mešetara kompletna se priča ocrnila. Hrvatski poljoprivrednik vrijedan je i sposoban i može živjeti od svog rada. Sustav je takav da se poticaji dobivaju po površini i trebate voditi brigu da imate djelatnost i nema uvjetovanosti o proizvodnji.  Mislim da to nije dobro, ali je zakonito i takva su EU pravila. Ne mislim da su poticaji problem, jer svi oni koji manipuliraju kad-tad budu sankcionirani.

Što je važno za male proizvođače?

Udruživanje je ključ. Mene nije strah reći da trebamo kupovati hrvatsko i osobno propagiram hrvatske proizvode. Možda ponekad zbog toga i imam problem, ali o tome ne šutim. Međutim, moramo shvatiti da trgovački lanac, unatoč tome što mnogi smatraju da je krivac za neke stvari, nije generator problema. Njemu treba količina i ujednačena kvaliteta da bi proizvod otkupio. Zato se mali proizvođači trebaju udružiti i neće imati problem u plasmanu. Pogotovo što im se daje novac za udruživanje. Nije uvijek problem u nečem ili nekom drugom. Nekada je problem i u proizvođačima.

Angažirali ste se oko zdravstvene sigurnosti hrane. Kakvi su rezultati?

Briga o sigurnosti hrane i našim potrošačima, ali i našim proizvođačima moja je dužnost i obaveza. Taj sustav počiva na povjerenju, samokontroli, suradnji i razmjeni informacija. Nećete čitati o slučaju salmonele u dijelovima svijeta koji nemaju sustav kontrole i sustav praćenja. Mi u Europskoj uniji možemo identificirati točnu lokaciju izvora nekog problema i na vrijeme reagirati. U posljednje dvije godine mi smo objavili rat crnom i sivom tržištu i uveli nultu toleranciju za hranu kojoj se ne zna podrijetlo i zdravstveni status. Naše inspekcije surađuju s kolegama iz drugih ministarstava, a nerijetko i drugih država. Zadovoljan sam kvalitetom posla. Nisam zadovoljan činjenicom da još uvijek postoje pojedinci koji su uvjereni da mogu izigrati sustav, prevariti potrošače i zaraditi.

Svi trgovački lanci trebaju propisanu samokontrolu jer nismo samo mi kao država sami dužni raditi te kontrole. Neki od njih su to radili bolje, a neki lošije. Mogu reći da smo ipak uspjeli unaprijediti taj sustav na svim razinama. Čak je podignuta svijest i kod proizvođača.

Zašto je u Europi percepcija potrošača o kvaliteti hrane loša, a činjenica je da Europljani jedu zdravstveno najispravniju hranu?

Slažem se da Europljani jedu kvalitetnu hranu, a ja ću reći da Hrvatska prednjači i da mi imamo odlične proizvode. Sustav kontrole hrane svagdje je isti na razini EU sa svim svojim prednostima i nedostacima.

Zašto je kod nas percepcija da je sve što se uvozi loše?

Ne bi se složio da je lošije, ali ponekad ne uspoređujemo istu razinu kvalitete. Često uspoređujemo našu ručno sušenu smokvu s nekom smokvom koja dolazi s ogromne plantaže.

Ne možemo uspoređivati najjeftiniju trajnu kobasicu uvezenu u Hrvatsku samo zato što u njoj ima crvene paprike s recimo slavonskim kulenom i tvrditi da je naš kulen skuplji. Normalno da je skuplji, ali to nisu iste razine proizvoda. Nisu uvoz­ni proizvodi jeftiniji, nego se radi o tome da nešto što je jeftino i uvezeno ne možemo cjenovno uspoređivati s nekim našim vrhunskim proizvodom. Osobno bih se pitao zašto su cijene nekih proizvoda koji su uvezeni niske. Vjerojatno su manje kvalitetni. Prosječan kupac možda uvijek ne gleda sve to na taj način. Nekad gleda da mu je nešto jeftinije. Primjera radi, označavanje maslinovog ulja je na razini EU jedinstveno, a za nas to nije dobro jer po tim parametrima da bi neko ulje bilo ekstradjevičansko ne zadovoljava naše standarde kvalitete. Mi proizvodimo puno bolje ekstradjevičansko maslinovo ulje koje na policama ima cijenu između 80 i 100 kuna, a uvezeno ulje iste kategorije je 35-40 kuna. Iako su iste kategorije, kvaliteta tih dvaju ulja je neusporediva.

Može li hrvatska poljoprivreda biti održiva?

Može i mora biti održiva. Ne može se to dogoditi preko noći, ali krenuli smo u tom smjeru. Barem što se tiče zakonskih preduvjeta i stvaranja pozitivne klime. Smanjili smo PDV na repromaterijal i sadnice, osigurali najpovoljnije poljoprivredne kredite u povijesti poljoprivrednih kredita gdje je moguće ugovoriti kamatu od samo 0,1 posto za mliječni sektor. Imamo toliko uspješnih poljoprivrednih priča koje su inspiracija mnogima da svoju proizvodnju prilagode tržištu, moderniziraju se, okrenu novim tehnologijama. Vjerujem da će pozitivna klima koju stvaramo “zaraziti” naše ljude i da ćemo zajedno biti uspješna europska poljoprivredna priča.

Koje ključne promjene donosi novi Zakon o šumama i prometu drvnom masom?

Svi zakoni kada govorimo o šumarstvu teže očuvanju šuma i očuvanju biološke raznolikosti. Svake godine više sadimo nego što siječemo.

Je li u tom dijelu napravljeno reda? Na koji način se može urediti taj sektor?

Radi zaštite šumskog zemljišta povećali smo rok prenamjene opožarenog zemljišta u građevinsko s 5 na 10 godina, pa se 10 godina nakon požara ne može izvršiti prenamjena zemljišta, što je do sada bila praksa. Za sustav videonadzora šumskih požara ujedno prvi takav osmišljen u Hrvatskoj osigurali smo 20 milijuna kuna. Oslobodili smo plaćanja naknade za općekorisne funkcije šuma 90 posto svih poduzeća u Hrvatskoj. Povećali smo izdvajanja za šumski doprinos s 52 na 94 milijuna kuna godišnje. Tim sredstvima pridonosimo razvoju komunalne infrastrukture, čime unapređujemo život u ruralnim sredinama gdje se siječe šuma. Zakonom o drvenastim kulturama kratkih ophodnji stvorili smo uvjete za proizvodnju biomase iz drvenastih kultura kratkih ophodnji kao obnovljivog i ekološki prihvatljivog energenta. Tako ćemo aktivirati zemljište koje nije pogodno za proizvodnju hrane.

Kako stimulirati finalizaciju proizvodnje?

Strategijom razvoja prerade drva i proizvodnje namještaja do 2020. godine osigurali smo 141 milijun kuna za povećanje finalizacije proizvoda, nove strojeve i IT tehnologiju, što će pridonijeti gospodarskom razvoju i otvaranju radnih mjesta u ruralnim područjima. Potičemo preradu drva i proizvodnju namještaja s 80 posto bespovratne potpore po projektu, a za razvoj šumarstva i drvne industrije kroz Program ruralnog razvoja ove smo godine kroz natječaje na raspolaganje stavili ukupno 100 milijuna kuna.

Što je sa sirovinom za potrebe drvne industrije i kako spriječiti izvoz trupaca?

Hrvatska ima izuzetno kvalitetnu drvnu masu, pogotovo kada govorimo o hrastu. Imamo i vrlo konkurentne cijene koje daju stimulans hrvatskoj drvnoj industriji, ali nažalost ima i onih koji koriste rupe, pa im je lakše preprodati hrast nego od njega dobiti finalni proizvod. Mi smo promijenili način raspodjele drvne mase, a i Hrvatskim šumama se moraju dostavljati ulazno-izlazni računi. Puno su veće kontrole i moguće je čak i to da će biti i onih koji će izgubiti ugovore ako budu radili onako kako ne treba. Posebne rabate dajemo za najviše stupnjeve finalizacije. Konkretno, izvoz hrasta je smanjen. Još to uvijek nije onako kako bih ja htio, ali moram priznati da su se neke stvari što se tiče izvoza debla ili daske više napuhivale nego je to bilo realno stanje. Zahvaljujući Strategiji razvoja drvne industrije i poticajima za nove strojeve, to će pomoći proiz­vođačima da budu konkurentniji i efikasniji te da bolje iskoriste drvnu masu.

Dakle, što je s izvozom trupaca?

Izvoz trupaca kupljenih preko ugovora nije dozvoljen jer su za namjensku proizvodnju, što je odgovornost samih proizvođača i kontrole Hrvatskih šuma. Na izvoz trupaca iz privatnog nakupa, šumoposjednika i šumovlasnika ne možemo utjecati.

Možete li reći neke novosti vezane uz ribarstvo i ribarsku politiku?

U posljednje dvije godine poduzimamo sve kako bismo ostvarili dva cilja: zaštitu resursa i održivo ribarstvo. Želimo da ribari dobro žive od svoga rada, da Jadran ostane najbogatije europsko more i da naši građani imaju svježu domaću ribu u ribarnicama. Zato su ribolov i akvakultura uvršteni u djelatnosti od strateške važnosti za hrvatsko gospodarstvo.

Kako se uklapamo u europsku ribarsku politiku?

Uspjeli smo Europskoj komisiji dokazati da su naše mjere upravljanja resursima dale najbolje rezultate i da ih je potrebno nastaviti. Izborili smo se protiv uvođenja ribolovnih kvota i drastičnog smanjenja ulova male plave ribe, a ogroman uspjeh postigli smo dogovornom zabranom ribolova u Jabučkoj kotlini, glavnom mrijestilištu riba u Jadranu.

Kroz Operativni program za pomorstvo i ribarstvo RH ugovorili smo 1,1 milijardi kuna vrijednih projekata te dosad isplatili 417 milijuna kuna. To su sedam puta bolji rezultati nego s početka mandata kada je bilo ugovoreno samo 153 milijuna kuna, a isplaćeno 96,9 milijuna kuna. Našim ribarima nadoknađujemo prestanak ribolovne aktivnosti radi zaštite ribljeg fonda te istovremeno potičemo uzgoj, proizvodnju i preradu ribljih proizvoda, a podupiremo i osnivanje lokalnih akcijskih grupa u ribarstvu. Povećali smo kvotu za ulov tune, a uzgoj tuna u Hrvatskoj je gotovo potpuno izvozna djelatnost koja zapošljava brojno otočno stanovništvo. Radi bolje kontrole plovila na Jadranu nabavili smo sustav za satelitski nazor s besposadnim letjelicama i brza plovila.

Jesu li ribari zadovoljni?

Mislim da jesu. Imamo odličnu Upravu za ribarstvo i mislim da Ministarstvo poljoprivrede odlično surađuje s ribarima. Naši ribari su podnijeli određenu žrtvu jer misle na nadolazeće generacije. To mi cijenimo. Sada su ribarstvo i akvakultura strateška grana. To je grana koja ima budućnost.

Oporavlja li se riblji fond?

Oporavlja. Naravno, rezultate ne možete vidjeti za dvije godine, ali znanstvenici kažu da se oporavlja.

Možete li komentirati slučaj Agrokor?

Brzom reakcijom Vlade spriječena je katastrofa.

A Uljanik i brodogradilišta?

Treba im pomoći da se restrukturiraju i postanu tržišno orijentirane i moderne kompanije.