Odustao sam od mjesta veleposlanika u Poljskoj te na poziv predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka prihvatio dužnost međunarodnog tajnika naše stranke! *  Naš program izradili su naši stručnjaci zajedno s onima iz uglednog njemačkog IFO instituta i prijateljima iz Slovačke! * Dvogodišnjom suradnjom i izradbom kvalitetnog gospodarskog programa, dokazali smo da imamo rješenja i da nam je prioritet gospodarski preporod! * Nedavno sam s predsjednikom Karamarkom bio u Münchenu gdje smo se sastali s čelnim ljudima Instituta te je dogovoreno da će se suradnja nastaviti i kada Domoljubna koalicija preuzme odgovornost za upravljanje Hrvatskom! * Jasno je da premijeru na odlasku više nitko ne vjeruje, ali mi je najteže gledati da su posljedice nerada ove vlade skupo platili naši građani koji zaslužuju bolji životni standard! * Zahvaljujući bahatosti i neradu Milanovićeve vlade na samom smo dnu svih pokazatelja Europske unije! * Ne možemo ni nabrojati sve štrajkove kojima smo svjedočili u mandatu ove vlade! * Gdje je bio SDP - ta stranka demagogije i prijetvornosti - kada je srbijanski ministar Vulin došao u Hrvatsku i vrijeđao narod i državu? * Vlada u odlasku i njezin šef Milanović do dana današnjega ne priznaju predsjednicu Republike! * Imali smo konstruktivne prijedloge i prije no što su uopće izbjeglice kročile u Hrvatsku, no ni za dobrobit i sigurnost Hrvatske ova vlada nije htjela slušati! - istaknuo je, među ostalim, međunarodni tajnik HDZ-a (i kandidat na listi Domoljubne koalicije za II. izbornu jedinicu) dr. Miro Kovač u intervjuu za tjednik Hrvatsko slovo. Intervju prenosimo u cijelosti, skupa s uvodom novinarke Dubravke Vidak:

Dr. Miro Kovač, diplomat, međunarodni tajnik Hrvatske demokratske zajednice, doktorirao na Sorbonni, radio u Uredu predsjednika Tuđmana 1995., zatim u veleposlanstvu u Bruxellesu, zatim u Parizu, bio hrvatskim veleposlanikom od 2008. do 2013.

Vjerovali ste u uspjeh HDZ-a kad ste odlučili prekinuti diplomatsku karijeru i vratiti se u Hrvatsku na poziv predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka? Iako ste bili hrvatski veleposlanik u Njemačkoj sve dok nismo postali punopravna članica EU? Mogli ste otići u Poljsku. Jeste li tako dobro pratili rad HDZ-ova vodstva i što je prevagnulo u Vašoj odluci, odakle Vam tolika sigurnost i povjerenje?

Istina je da sam odustao od mjesta veleposlanika u Poljskoj te na poziv predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka prihvatio dužnost međunarodnog tajnika naše stranke. Nisam nikada posumnjao u svoju odluku, jer sam dobio priliku aktivno se uključiti u rad stranke i projekt pridobivanja povjerenja građana za provođenje nužnih promjena kako bi Hrvatska postala moderna, gospodarski uspješna i od totalitarističkih natruha oslobođena država. Osim što sam htio biti dio tima ljudi kojemu je uistinu stalo do Domovine i koji je svim silama želi gospodarski preporoditi, bila mi je čast ponuditi svoje dugogodišnje iskustvo u vanjskoj politici i diplomaciji. Uostalom, kod kuće je najljepše, pogotovo što se svakim danom pokazuje da naš mukotrpni rad nije uzaludan.

Suvišno bi bilo pitanje vjerujete li da ćete pobijediti na skorim izborima. Jeste li zadovoljni pripremama stranke i gospodarskim programom koji ste izradili? Evo, sad je i SDP objavio svoj program u sedam točaka, nakon što je mogao proanalizirati Vaš i eventualno dodati nešto, kao bi ostavili dojam potpunosti ili pripremljenosti. Želite li usporediti programe?

Kao što znate, naš program izradili su naši stručnjaci zajedno s onima iz uglednog njemačkog IFO instituta i prijateljima iz Slovačke. Njemačka je jedna od najsnažnijih država svijeta te smo uz svoje stručnjake angažirali i njemačke kako bismo našim građanima ponudili samo najbolje. A iz Slovačke imamo kao partnere i prijatelje bivšeg dugogodišnjeg predsjednika vlade Mikulaša Dzurindu i bivšeg ministra financija Ivana Mikloša. Oni su Slovačku reformirali. Takvom suradnjom pokazali smo koliko ozbiljno shvaćamo problem gospodarske krize u koju nas je dovela vlada na odlasku te koliko jako želimo gospodarski oporaviti Hrvatsku. Dvogodišnjom suradnjom i izradbom kvalitetnog gospodarskog programa, dokazali smo da imamo rješenja i da nam je prioritet gospodarski preporod.

A naš program gospodarskog oporavka se nikako ne može usporediti s programom SDP-a koji su napravile njihove glasnogovornice u jednom danu. No, ništa ozbiljnije od njih nismo ni očekivali. Posebice kad su dokazali da je nakon četiri uzalud potrošene godine svog mandata Plan 21 bio jedna velika prijevara i laž. Jasno je da premijeru na odlasku više nitko ne vjeruje, ali mi je najteže gledati da su posljedice nerada ove vlade skupo platili naši građani koji zaslužuju bolji životni standard. Želimo da u Hrvatskoj konačno započne gospodarski rast i zato smo odlučni vratiti optimizam i vjeru građana u bolje sutra. Siguran sam da su građani to prepoznali i da će 8. studenog to i svojim glasom za Domoljubnu koaliciju to i pokazati.

Je li uopće ozbiljno razmatrati program stranke koja nije željela provesti preporučene reforme? Smanjiti javnu upravu i troškove državne administracije, a sada smanjuje plaće prosvjetnim djelatnicima i na početku školske godine imamo štrajk?

Ne samo da ova vlada nije provela nijednu reformu, već je državu gurnula u ponor. Zahvaljujući bahatosti i neradu Milanovićeve vlade na samom smo dnu svih pokazatelja Europske unije. Volio bih biti manji kritičar vlade na odlasku, ali nažalost prema svim statističkim podacima - i domaćim i EU - smo na začelju i u minusu. Teško mi je gledati sve ove četiri godine kako je naša država tonula, a ima toliko za ponuditi. Imamo potencijala biti među najboljima i konkurirati najsnažnijima u EU, a umjesto toga u svim statističkim podacima Hrvatsku, nažalost, uočavamo na dnu. No, govorim o brojkama samo kao potvrdi onog što vidimo i čujemo oko sebe. Postoji li primjerice građanin Hrvatske koji ne zna najmanje jednu osobu koja je u posljednje četiri godine iselila ili izgubila posao? Pretpostavljam da, nažalost, znaju obitelji, ne samo pojedince.

A smanjenje plaća prosvjetnim djelatnicima samo je kap u moru svega što je Milanovićeva vlada smanjila. Ne možemo ni nabrojati sve štrajkove kojima smo svjedočili u mandatu ove vlade. Sada još imaju obraza govoriti da Hrvatska raste?! Nakon što smo u protekle četiri godine izgubili 90.000 radnih mjesta, a iz države je otišlo 100.000 ljudi? Ako su u stanju sada izreći toliko veliku laž da stvaraju 500 novih radnih mjesta tjedno, ne želim ni pomišljati na što su sve spremni.

Zašto bi bilo loše usklađivati hrvatski gospodarski program odnosno u ovom slučaju HDZ-ov s njemačkim programima, prihvaćati savjete njihovih stručnjaka, među kojima je najistaknutijih Hans-Werner Sinn, kako si Vlada uopće može dopustiti takve primjedbe? Razumljivo je da među pripadnicima i učenicima iste ekonomske škole i li uglavnom Ekonomskog fakulteta u Zagrebu nema dostatno različitih iskustava i saznanja, nego je to ograničavajuće i slično. Naravno da imamo dobrih i izvrsnih stručnjaka. No i velikoj i gospodarski odavno snažnoj SR Njemačkoj trebalo je deset discipliniranih godina da podigne svoje gospodarstvo. Britanski The Independent svrstao je Sinna među deset ljudi koji su promijenili svijet? Jesu li to samo zlobne primjedbe vladajućih, kojima se želi omalovažiti HDZ-ov trud i traženje najboljih rješenja? To ne isključuje prilagodbu našim specifičnim uvjetima, nije li tako?

IFO institut i njegov čelni čovjek prof. dr. Hans-Werner Sinn svrstani su na prvo mjesto najutjecajnijih u Njemačkoj. Nedavno sam s predsjednikom Karamarkom bio u Münchenu gdje smo se sastali s čelnim ljudima Instituta te je dogovoreno da će se suradnja nastaviti i kada Domoljubna koalicija preuzme odgovornost za upravljanje Hrvatskom. Radi se o svojevrsnom stručnom praćenju provedbe određenih ekonomskih modela i mjera kako bismo bili sigurni da ćemo ostvariti ciljeve. Mislim da je to odgovorno i da građani nakon četiri godine Milanovićevih pustih obećanja očekuju da ono što im u gospodarskom planu ponudimo uistinu bude i ispunjeno. Stoga smo se potrudili građanima kao garanciju našeg rada ponuditi ovakav mehanizam.  No, valja naglasiti da nismo radili ovaj program za HDZ, već za Hrvatsku. U njemu nisu sudjelovali smo naši i njemački stručnjaci, već i ljudi s terena širom Hrvatske - njihov smo bilo godinama osluškivali. I upravo nam je to bilo ishodište u pronalaženju najboljih mjera i rješenja.

Ali, američki PR je premijera preodjenuo u žestokog domoljuba, političara koji se suprotstavlja i zauzima čvrsta stajališta, nepripremljenost i neodgovornost pretvara u svadljivost, agresivnost? Ostavlja li to uistinu jači dojam kod glasača no suzdržanost, oprez ili nesigurnost zbog tereta odgovornosti? Koliko se ljudi daju zavarati spinovima? Je li i HDZ-u trebala agresivnija kampanja kao odgovor? Jer kad netko tko smatra da smo slučajna država i da je ovdje bio građanski rat postane preglasan lik s uzdignutom desnicom? Znaju li prosječni glasači razlikovati takvo ponašanje ili se daju zavarati?

Svima je jasno da je Milanovićevo hinjenje domoljublja samo potez očajnika i osobe koja je svjesna da će izgubiti izbore. Pitam se samo gdje je bio SDP - ta stranka demagogije i prijetvornosti - kada je srbijanski ministar Vulin došao u Hrvatsku i vrijeđao narod i državu? Nije bio nigdje. Šutio je! Gdje su bili Milanović i SDP kada je zapaljena hrvatska zastava na stadionu u Beogradu? Nisu bili nigdje! Gdje su bili Milanović i SDP kada su se udžbenici slali na pregled četničkom vojvodi u Beograd? Nigdje! Stoga, moram priznati da mi je prizor s SDP-ova „domoljubnog“ skupa bio zaista tragikomičan.

Jer, domoljubi nisu oni koji Hrvatsku gospodarski uništavaju i na vanjskopolitičkom planu - diskreditiraju. Domoljubi su oni koji već tri i pol godine pobjeđuju na izborima i koji će nakon parlamentarnih izbora Hrvatsku preporoditi, radna mjesta spašavati, nova stvarati, mlade ljude u Hrvatskoj zadržati i vratiti, i koji će na kraju Hrvatsku pomiriti sa susjedima. Te konačno integrirati u Europu. A to je Domoljubna koalicija.

U vanjskoj politici zapravo nemamo saveznika, jer je i hrvatska država nastala usprkos težnjama međunarodne politike da se sačuva Jugoslavija, te da se ne otvaraju putevi novim malim neovisnim državama? Smetalo Vam je ponašanje ove Vlade, premijerevo nastojanje da po svaku cijenu spriječi izručenje Josipa Perkovića i time zapravo, kao pravnik radi protiv svoje struke ali i hrvatskih interesa. Jer kakva smo država ako ne poštujemo i ne priznajemo pravosuđe drugih država? Naravno da je situacija delikatna za nas, jer je Josip Perković obnašao tako važne funkcije. No, oni su ga imali pravo tražiti zbog slučaja Đureković i mi to nismo mogli ni ignorirati ni zaustaviti. Bilo o kome da se radi. Kakvu je to sliku ostavilo u njemačkoj javnosti?

Hrvatska je članstvo u EU započela tako da je tri dana prije ulaska išla mijenjati zakon koji je usvojen na temelju pregovora o članstvu. Milanović se htio „tući“ s Nijemcima i Europskom komisijom, bahatio se, svađao i na kraju povukao. S lex Perković smo ušli u Europsku uniju i odmah u startu kompromitirali svoj status. Osim što je na taj način Milanović pogazio principe pravne države, prevario hrvatsku javnost i njemačke saveznike, njegova vlada nije iskoristila nikakve pogodnosti koje nam je Europska unija pruža. Samo primjerice po pitanju EU fondova, uplatili smo više novca u EU proračun nego iskoristili. Umjesto da je danas vjerodostojna i snažna država, Hrvatska je nakon dvije godine članstva slaba karika Europske unije i gospodarski krhka zemlja iz koje mladi masovno odlaze. Toliko o suvremenosti tzv. socijaldemokracije u Hrvatskoj. Jednostavno rečeno, HDZ je za pravnu državu, a SDP za „lex Perković“ i gaženje pravne države.

No, kad je predsjednica reagirala primjedbom na ponašanje njemačke kancelarke Angele Merkel u pitanju migrantske krize, hrvatski su se mediji i naravno premijer obrušili na nju, želeći tu odlučnost i iskrenost u diplomatskim odnosima prikazati kao neoprostiv gaf? Dok Milanović sada želi povući neke poteze koji bi mogli odgovarati Njemačkoj i pretvoriti se u nekakvog partnera, iako ga je po pitanju migrantske krize plima bacala na svakojake hridi. No, ljudima se na stanovit način svidjelo kako se postavio prema Srbiji i Madžarskoj, jer se suprotstavio. A poznato je da se Hrvati premalo suprotstavljaju, tek kad se iscrpe sve mogućnosti, rekla bih. Kako ocjenjujete premijerovo i Vladino ponašanje? Što mislite kako ćemo izići na kraj s priljevom novih i novih izbjeglica?

Vlada u odlasku i njezin šef Milanović do dana današnjega ne priznaju predsjednicu Republike. Ne zaboravimo da joj Milanović nikada nije javno čestitao na izboru, a u samoj izbornoj noći nazvao je nju i njezine birače hajdučijom i kriminalnom zadrugom. I po tome lošemu ta će gospoda, izgleda, biti zapamćena.

A što se tiče izbjeglica, također će po lošem biti zapamćena jer nas je premijer na odlasku s politikom sukobljavanja doveo u - slijepu ulicu! HDZ se od samog početka izbjegličke krize zalagao za kooperaciju, a ne za konfrontaciju. Za suradnju i dogovor sa susjedima, a ne za sukobe. Iz više razloga vlada na odlasku je dokazala da nije dorasla rješavanju ovog problema. Najprije je podcijenila razmjere krize, zatim se posvadila sa susjedima, pa nabrajala nekakve planove: plan B, plan C - uskoro će iskoristiti i posljednje slovo abecede. Ono što užasava sve nas u Hrvatskoj je neozbiljnost kojom se pristupilo u ovoj krizi. A uz to, gdje je gospođa Vesna Pusić? Nema je nigdje! Bavi se lobiranjem za svoje mjesto u UN-u i šuti jer želi potporu susjeda. A g. Ostojić hoda s motorolom. To je taj „ozbiljan“ pristup! Nije ni čudno da kriza vlada Milanovićevom vladom, a ne ona krizom!  

Je li se previše pozornosti svjesno  i namjerno obraćalo na humanitarni aspekt dolaska i smještaja migranata, dok je sigurnosni gotovo potpuno zanemaren? Nismo ih mogli niti evidentirati, registrirati. Tako se dogodilo da su se po ulicama Belog Manastira sukobili Sirijci i Afganistanci, mladi i vojno i fizički spremni muškarci? Stanovnika je bilo devet tisuća, migranata jedanaest tisuća, a čuvala ih je, možemo bez pretjerivanja reći, nekolicina policajaca koji su nadljudskim naporima držali situaciju pod kontrolom. Nisu li se takve situacije baš nikako mogle predvidjeti i što mislite o stanju sigurnosti u Republici Hrvatskoj?

Vlada na odlasku je trebala predvidjeti sve scenarije izbjegličke krize i sukladno tome kvalitetno pripremiti planove. No, naravno da to nije mogla kada je uporno tvrdila da će svega stotinjak ljudi proći kroz Hrvatsku, pa logično da je onda bila nespretna na priljev tolikog broja izbjeglica! Imali smo konstruktivne prijedloge i prije no što su uopće izbjeglice kročile u Hrvatsku, no ni za dobrobit i sigurnost Hrvatske ova vlada nije htjela slušati. Neumorno smo upozoravali da Hrvatska treba efikasno nadzirati zelenu granicu sa Srbijom. Ako policijske snage nisu dostatne, treba uključiti i vojsku, što je učinila i Slovenija. Izbjeglice treba usmjeravati prema službenim graničnim prijelazima i propuštati ih u onoj mjeri u kojoj ih Slovenija može prihvaćati. No, naša je vlada na planu kriznog upravljanja zakazala.

Ne smijemo postati migrantski „hot spot“ za ovaj dio Europe, no nužno je pokazati ljudskost. Pokazali smo je kada smo prije dva desetljeća ponudili zaštitu stotinama tisuća ratnih izbjeglica iz BiH. Ali, svoje vanjske granice moramo djelotvorno štititi.

Koji su po Vašemu mišljenju glavni uzroci migrantske krize, osim naravno, rata…

Svjedočimo seobi naroda globalnih razmjera. Ova izbjeglička kriza trajat će zasigurno godinama, stoga mi nije drago kada se o njoj u Hrvatskoj govori kao o predizbornom pitanju. Izbjeglička kriza može se jedino riješiti u samoj Siriji, i to koncentriranom akcijom SAD-a, Rusije, Europske unije i država Srednjeg Istoka. Itekako smo svjesni toga da će se vlada predvođena HDZ-om još dugo morati baviti tim gorućim pitanjem. Mi ćemo to činiti strukturirano i organizirano, u suradnji sa susjedima, i nadasve sa sviješću da su na prvom mjestu nacionalni interesi.