Hrvatskoj ne smije biti cilj rast od dva ili jedan posto, koliko naš dugoročni potencijal zasad procjenjuje Europska komisija. Hrvatska mora promijeniti strukturu ekonomije kako bi stvorila pretpostavke za više stope rasta. Do kraja druge godine mandata planiramo smanjiti PDV za jedan postotni bod, nakon toga do kraja mandata za još jedan postotni bod, što znači da bismo u mandatu PDV vratili na „pretkukuriku“ razinu - istaknuo je, između ostalog, predsjednik HDZ-ova Odbora za financije dr. sc. Tomislav Ćorić u opširnom razgovoru za tjednik Lider. S njim je razgovarala novinarka Gordana Gelenčer, a intervju donosimo u cijelosti:

Na prethodnim su izborima ekonomski programi bili doista važni. Sada se ne čini tako. Hoće li se i koliko HDZ u kampanji fokusirati na ekonomiju?

Što se HDZ-a tiče, cjelokupni fokus može i treba biti na ekonomiji, mi smo za tu vrstu sučeljavanja spremni. Uvijek bih prihvatio varijantu u kojoj pobjednik na izborima ovisi o kvaliteti ekonomskoga programa. Na prošlim izborima fokus jest dijelom bio na ekonomskim programima, ali prije svega HDZ-a, ne i drugih stranaka, jer njihove programe najvećim dijelom nismo ni čuli ni vidjeli.

Teško da je to točno, štoviše, kod usuglašavanja tema s Mostom pokazalo se da nema suštinskih razlika između HDZ-a i SDP-a.

S time se nikako mogu složiti. Naravno, postoje gledišta s kojima se razumni ekonomisti, pa onda i političari koji na ekonomskim platformama grade odluke, moraju složiti. No postoje i teme u kojima imamo potpuno suprotna stajališta, primjerice, kada govorimo o mirovinskome sustavu. HDZ je jasno i tada i nakon toga ustao protiv ideje zadiranja u drugi mirovinski stup. Neki drugi nisu bili tako nedvosmisleni.

Most je branio mirovinski sustav. U međuvremenu su se stvari pogoršale. Idućih godina na naplatu stiže razgovarala dvadesetak milijardi kuna na godinu. Hoće li se obveze moći servisirati bez pomoći novca iz tog stupa?

Neprihvatljivo je bilo kakvo načinjanje drugoga mirovinskog stupa. U mirovinskim fondovima možemo imati sjajne partnere, prije svega kada govorimo o ulasku u neke kompanije koje su u državnom vlasništvu, isto tako kada je riječ o profesionalizaciji upravljanja poduzećima. Zamrzavanje uplata ili ukidanje drugoga stupa nije način stabilizacije javnih financija, bez obzira na to koliko to neki pokušavaju nametnuti kao ideju.

Čak i znajući činjenicu da su mirovine i otplata obveza najveći generatori deficita?

Iduće godine na naplatu stiže više od 26 milijardi kuna, bit će to rekordna godina i velik izazov za upravljanje javnim dugom. No makroekonomski trendovi ove godine pokazuju da sve može proći u najboljem redu. Hrvatska je u 2016. postigla stabilnost javnih financija. Ekonomski će rast i prema nedavnoj projekciji HNB-a premašiti 2,3 posto, pa ako se takav trend nastavi, refinanciranje duga iduće godine može proći po boljim uvjetima nego što je to slučaj danas.

Ostaje činjenica daje i taj rast dvostruko manji od kamata. Premija rizika koju plaćamo iznosi 400 baznih bodova iznad njemačkih desetgodišnjih obveznica, Slovenci su na oko stotinu baznih bodova.

Te su razlike dijelom posljedica izostanka reformi, a dijelom političke nestabilnosti. Mandat Milanovićeve vlade protekao je u dominantno negativnim trendovima, u padu BDP-a, smanjenju broja zaposlenih, rastu javnoga duga, dvostrukom padu kreditnog rejtinga. Te je trendove nemoguće u kratkome razdoblju izmijeniti. No činjenica da se gospodarstvo, uglavnom zbog pozitivnih trendova u EU, lani počelo oporavljati, a ove godine i znatno intenzivnije, daje za pravo vjerovati da Hrvatska u idućem razdoblju može doći do više razine kreditnog rejtinga, naravno, uz strukturne promjene koje će povećati gospodarski rast. To možete očekivati od buduće vlade predvođene HDZ-om i Andrejom Plenkovićem. Hrvatskoj ne smije biti cilj rast od dva ili jedan posto, koliko naš dugoročni potencijal zasad procjenjuje Europska komisija. Hrvatska mora promijeniti strukturu ekonomije kako bi stvorila pretpostavke za više stope rasta.

To slušamo kod svakih izbora i tako već dvadeset godina bez reformi. Da bi i rast i reforme imali šanse najprije treba znati čime i kako vraćati dugove. Što je sa strategijom upravljanja javnim dugom, koja uporno izostaje?

Nakon četiri godine mandata ministara Linića i Lalovca, u kojima iz nepoznatih razloga nije postojala strategija upravljanja javnim dugom, ministar Marić i njegov tim upravo je finaliziraju.

To je upravljanje važnije utoliko što nam nad glavom visi podosta iznenadnih obveza, primjerice slučaj „franak“. HDZ je u toj temi dosta lutao, najprije nije podržao konverziju, pa onda ipak jest. Što ako se pismo Europske komisije pretoči u sudski proces?

Nikako se ne bih mogao složiti s vama. HDZ nije lutao, jer se već 15. siječnja 2015. godine oglasio i tražio zaštitu građana. HDZ je prvi tražio konverziju u eure, što je kasnije prihvatila i Milanovićeva vlada. Mi smo samo upozoravali da se zakonski okvir ne donosi na brzinu, bez detaljnije analize. Što sada očekujemo? Da Ministarstvo financija detaljno argumentira hrvatsku poziciju. Pri tome treba imati na umu da se pozicija građana neće mijenjati, konverzije koje su već napravljene ni na koji način neće biti dovedene u pitanje. Postupci koji su povedeni pred arbitražnim sudovima idu dalje, buduća će vlada sigurno učiniti sve da se ta pozicija obrani.

To znači da bi osam milijardi kuna troška provedene konverzije, u slučaju da Hrvatska izgubi sud, na sebe preuzela država?

Hrvatski građani taj trošak više ne mogu preuzeti, u Saboru je jednoglasno donesena odluka o konverziji, koja je nepovratna i građani tu brigu više ne moraju brinuti.

Još je jedna golema obveza koja može pasti na teret države - u slučaju da Ina izgubi arbitražni spor potencijalni je trošak tek nešto manji od onoga u slučaju franak. Kakve su tu računice?

Pitanje Ine i arbitraža doista nisu u mojem užem fokusu, ali svaka vlada, a tako i buduća, treba zaštititi hrvatske interese u Ini kao strateškoj kompaniji.

Koliko tome kao dodatni uteg našoj poziciji može biti sve ono što se događa s Karamarkom?

Budući da ništa konkretno u kontekstu odnosa s Molom nije učinjeno posljednjih pola godine, ne vidim zašto bi ijedna izjava pojedinca utjecala na pregovaračku poziciju u okviru arbitraže. Vlada predvođena Andrejom Plenkovićem znat će zaštititi nacionalne interese.

Treća je potencijalna obveza nepostignut dogovor sa sindikatima javnih i državnih službi o rastu plaća s obzirom na rast BDP-a, a u pitanju je najmanje 1,8 milijardi kuna.

Prije svega, moramo biti zahvalni što sindikalne središnjice i predstavnici već šest, sedam mjeseci imaju razumijevanja i za ekonomsku i za političku situaciju, stoga će buduća vlada s argumentima morati sjesti za stol i nastaviti socijalni dijalog. Znamo da ta sredstva u proračunu za 2016. godinu nisu bila predviđena, ali treba sjesti za stol i pronaći rješenje uz maksimalni stupanj suglasja.

Nisam sigurna da je riječ o razumijevanju, jer su pregovori prekinuti, a sindikati i dalje inzistiraju na suvislom objašnjenju odgode rasta plaća.

I moraju inzistirati, jer štite prava tisuća svojih članova, u tom kontekstu apsolutno razumijem njihovu poziciju. Pozicija Vlade također je bila poznata - prioritet je bila stabilizacija javnih financija i pokretanje ekonomskoga rasta. Sada je dobro to što očekujemo intenzivniji rast u odnosu na prošlu godinu. Ova bi nas godina, s obzirom na turističku sezonu, mogla još pozitivnije iznenaditi i time se otvara prostor da se i sindikatima pristupi na još konstruktivniji način.

Kada govorimo o rastu, nije li za sve vlade porazna činjenica koju su primijetili svi analitičari da najveći rast ostvarujemo kada vlada ne radi?

Pokazatelji potvrđuju daje nakon nekoliko izgubljenih godina ekonomija prodisala tek pri kraju mandata Kukuriku koalicije, a nakon njezina odlaska rastemo sve jače. Zamislite kakav tek rast možemo očekivati kad HDZ u rujnu sastavi stabilnu i proreformsku vladu!

S obzirom na sve obveze, uključujući i potencijalne, kakvi su planovi s privatizacijom? Prošlih su godina kapitalni prihodi planirani minimalno.

Koncept aktivacije državne imovine, bilo da je riječ o poljoprivrednim zemljištima, bivšim vojnim objektima bilo državnim poduzećima, obuhvaća više faza i više načina upravljanja. Primjerice, kada govorimo o poljoprivrednoj imovini, trebalo bi je dati na upravljanje jedinicama lokalne samouprave, koje će njome efikasnije upravljati. Kada govorimo o bivšim vojnim objektima na atraktivnim lokacijama, moraju se čim prije riješiti imovinsko-pravni odnosi kako bi se napokon stavili u pogon, odnosno ponudili investitorima za nove projekte. Potencijal je golem. Kod poduzeća u vlasništvu države, a koja nisu strateška, najprije treba analizirati poslovanje i perspektivu. Ako perspektive nema bez ulagača ili novoga kapitala, treba ih ponuditi na tržištu. Ciljevi aktivacije gospodarski su rast i rast zaposlenosti, jer su svi problemi o kojima smo pričali tada lakše rješivi.

Nije da nijedna vlast nikada nije pokušala prodati nešto imovine, ali kupaca nije bilo. Ima li konkretnih planova s konkretnim kompanijama? S uključivanjem mirovinskih fondova?

Uključivanje obveznih mirovinskih fondova bio bi dobar potez. Na godišnjoj razini govorimo o više od pet milijardi kuna novih uplata, a ne treba zaboraviti ni dobrovoljne mirovinske fondove. Budući da je riječ o našem vlasništvu, mirovinski su fondovi sjajan strateški partner. Njihov ulazak u Podravku učinio je njezino poslovanje znatno boljim nego prije. Od toga nećemo zazirati.

Spominjala se svojedobno opcija da se državne obveznice, u kojima fondovi drže oko 60 milijardi kuna, zamijene dionicama državnih kompanija.

Modalitet ulaska fondova ili bilo kojeg drugog ulagača nije presudan. To može biti konvertibilna obveznica, ali i dokapitalizacija, ulazak u vlasničku strukturu, ovisno o tome koji je najprimjereniji put s obzirom na stanje određenoga poduzeća. Odluke o modelu trebaju se donositi tek nakon analize poslovanja svakoga pojedinog poduzeća.

Držite li se zasad jedine poznate procjene o 34 milijarde eura vrijednoj državnoj imovini?

Pitanje je kolika je stvarna vrijednost danas s obzirom na pad nekretninskoga tržišta. S obzirom na to da je ta imovina dugo bila neiskorištena, najvažnije je ipak pitanje kako je iskoristiti i generirati nova radna mjesta.

Što s poduzećima u kojima neće biti privatnog partnera? Kako će se birati čelni ljudi? Kako iz njih izbaciti politiku? Čemu headhunteri ako postoji ograničenje plaća?

Upravljanje javnim poduzećima zahtijeva vrhunske menadžere i zato se razrađuje pravilan sustav nagrada za uprave. Prethodno treba uspostaviti transparentan sustav zapošljavanja, jasne ciljeve i jasan način mjerenja rezultata. Ako toga nema, ne možemo govoriti o uspješnom odnosu države i upravljača. Prisutnost je države, kao vlasnika, u nadzornim odborima poduzeća potrebna, ali bez profesionalizacije i depolitizacije upravljanja nema uspješnog poslovanja.

Je li sve ovo o čemu smo govorili napisano u programu? Čijem, HDZ-ovu ili IFO-ovu?

HDZ već više godina u okviru svojih dvadesetak odbora razrađuje ideje i rješenja koji su ugrađeni u cjelovit gospodarski program koji ćemo uskoro detaljnije predstaviti javnosti. Pritom je uloga IFO instituta prije svega bila u kreiranju analitičke, znanstvene podloge za ključne reformske poteze. Dakle, HDZ je kreirao vlastiti program, uvažavajući preporuke koje su dali njemački stručnjaci.

S čime ćete onda izaći na izbore? Koji su glavni naglasci, ne u smislu ciljeva, nego konkretnih alata i mjera?

Recimo, jedna su od glavnih prepreka ulaganju nesređene zemljišne knjige. Cilj je da se do kraja 2018. spoje katastar i zemljišne knjige, što je jedna od pretpostavki i za korištenje EU-fondovima te privlačenje investicija. U poljoprivredi naš je cilj spajanje s prehrambenom industrijom i turizmom. To je nekoliko puta već bilo proklamirano, ali u ovome trenutku u različitim fazama realizacije imamo 48 projekata navodnjavanja, čime bi se obujam navodnjavanih površina povećao do 50 tisuća hektara. U reformi obrazovanja, među ostalim, fokus će biti i na usklađivanju s potrebama tržišta rada, odnosno uvođenje dualnog sustava na razini srednjih strukovnih škola, prema najboljoj praksi Bavarske. U poreznom sustavu ići ćemo na smanjenje opterećenja, među ostalim i poreza na dobit.

S 20 posto na koliko?

Brzo će se to saznati, ali važno je naglasiti da je smanjenje predviđeno u našem programu. Kao što je predviđeno i smanjenje opće stope PDV-a. Ako bi sve bilo prema planu, do kraja druge godine mandata za jedan postotni bod, nakon toga u skladu s projekcijama, do kraja mandata još jedan postotni bod, što znači da bismo u mandatu PDV vratili na „pretkukuriku“ razinu. Planiramo i rasterećenje u okviru poreza na dohodak.

Rezat ćete najvišu stopu?

Riječ je o širenju poreznih razreda s ciljem rasterećenja široke skupine građana, ali i smanjenju u kontekstu najviše porezne stope s ciljem zadržavanja visokoprofilirane radne snage u Hrvatskoj.

Kod poreza na dobit, barem prema informacijama s terena, nije problem stopa, problem je plaćanje predujma poreza za iduću godinu, što znači da ga se u jednoj godini praktički plaća dvostruko.

Točno, zapravo se stalno plaća godina unaprijed. Riječ je o pitanju likvidnosti poduzetnika, a na drugoj je strani bio problem (ne)likvidnosti proračuna. Zato je najprije trebalo uravnotežiti javne financije, što je ministar Marić uspio, kako bi ostalo prostora za poteze poput ukidanja plaćanja predujma, kao i za pravodobne potpore poduzetnicima raznih profila, pa tako i poljoprivrednicima, kojima sigurno nije svejedno plaća li država poticaje prije sjetve ili naknadno, kada su se svi morali zadužiti.

Nijedna vlast nije pretjerano komunicirala s terenom. Je li HDZ-u to uopće važno?

HDZ-u je to iznimno važno. Posljednjih sam nekoliko godina svjedočio da stranka itekako osluškuje situaciju na terenu. Štoviše, HDZ je osnovao svoju Zajednicu poduzetnika upravo da bi bio bliže terenu i da bi se govorilo o takvim temama.

U slučaju da HDZ pobijedi na izborima, jesam li razgovarala s budućim ministrom financija?

Trenutačno ne razmišljam o tome. Zdravko Marić od početka mandata imao je našu potporu, dobro je radio svoj posao ovih šest, sedam mjeseci u turbulentnim okolnostima i mislim da bi bio odličan ministar financija i u sljedećemu mandatu.