Nužni su kontinuirani razgovori sa svima kojima je glavni cilj očuvati stabilnost zemlje - To je ovom trenutku crta razdvajanja na političkoj sceni! * Kako su se bližili lokalni izbori, tako su potezi Mosta postajali sve destruktivniji i usmjereni prema narušavanju međusobnog povjerenja! * Bili smo vrlo strpljivi, ali kad su trojica ministara obijesno odlučila iskazati nepovjerenje svom kolegi, a da ga prije toga niti ne čuju, postalo je potpuno jasno da je Mostu puno važnije ostvariti male probitke na lokalnim izborima nego čuvati teško izgrađenu stabilnost! * Njihova se kampanja temelji na lažima i manipulaciji - Predstavljaju se kao veliki pravdoljupci, a ne zanima ih ništa drugo nego gola moć i vlast! * Most se pretvara u skupinu opasnih ljudi koja u totalitarnoj maniri ne poštuje ni demokratsku proceduru ni institucije jer su sami sebe proglasili jedinim zaštitnikom u borbi protiv kriminala! * - istaknuo je, među ostalim, glavni tajnik HDZ-a i potpredsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković u razgovoru za tjednik Globus.

Intervju prenosimo u cijelosti, skupa s uvodom novinara Jurice Körblera:

Potpuno sam miran. Mi smo u najboljoj poziciji bez obzira na to dođe li do preslaganja ili novih izbora. Naše su opcije sve dobre. Rekao nam je to Gordan Jandroković uoči dramatičnog tjedna koji je uslijedio nakon prvomajskih praznika. Ali, kada je Nikola Grmoja iz Splita poručio da je Mostov plan odgoditi raspravu u Saboru o povjerenju Boži Petrovu za trideset dana, s obrazloženjem da je prioritet borba protiv kriminala koji navodno HDZ želi zataškati, Jandroković se žestoko naljutio. Pale su teške riječi optužbe na račun Mosta, možda i najteže do sada. Most se pretvorio u skupinu opasnih ljudi, rekao nam je Jandroković koji bi trebao, ako HDZ-ov plan uspije, biti novi predsjednik Sabora.

Uostalom, nakon prošlih izbora vrh HDZ-a odlučio je da dugogodišnji diplomat i bivši ministar vanjskih poslova za čijeg je mandata Hrvatska ušla u EU, bude šef parlamenta. Onda se Most dignuo na noge i tražio da u fotelju šefa parlamenta sjedne Božo Petrov i nađeno je kompromisno rješenje 2+2, koje je podržao i Andrej Plenković. Da je sve išlo po planu, Jandroković koji je potpredsjednik Sabora postao bi predsjednik za godinu i pol, kada bi Petrov postao potpredsjednik.

Jandroković je u Saboru od 2003. godine, obavljao je niz delikatnih zadataka pa i taj da bude, na neki način, parlamentarni gromobran dok je SDP bio na vlasti. Ostat će iz tog vremena zapamćeni njegovi česti verbalni dueli sa Zoranom Milanovićem, s kojim je i u rodbinskim odnosima. Kad sam ga u eri Tomislava Karamarka jedanput sreo u gradu, a tadašnji predsjednik HDZ-a već je upao u probleme, odstranivši prije toga sve one koji su stranku drukčije promišljali, Jandroković mi je rekao da ozbiljno razmišlja o tome da napusti politiku. Imam plan da se okrenem drugom poslu, rekao mi je, vidno razočaran u kurs kojim je tada plovila stranka. Bio je tiha opozicija tadašnjem stranačkom vođi koji ga nije volio.

A onda je Karamarko krenuo u rušenje vlastite Vlade i obećavao da će uspjeti presložiti novu reprezentaciju za Banske dvore. Svi koji su bili imalo realni znali su da tadašnji HDZ nema koalicijski potencijal i da će Karamarko propasti. Bilo je to jasno i Gordanu Jandrokoviću. Iz Bruxellesa je stiglo pismo koje su potpisali europski parlamentarci iz HDZ-ovih redova u kojem su jasno rekli da ne podržavaju Karamarka. A onda je Andrej Plenković na stranačkom skupu rekao da stranka ne može biti talac političke sudbine jednog čovjeka. Bilo je jasno na koga se to odnosilo. Na Karamarka. Uskoro je Karamarko postao prošlost, pao je nakon izbijanja afere s MOL-om, Andrej Plenković nevjerojatnom brzinom postao je šef stranke i premijer. Pozvao je svog starog prijatelja Gordana Jandrokovića da se uključi u bitku za novi HDZ. Jandroković je postao glavni tajnik stranke, iako je iza kulisa bilo dosta otpora tome.

S Plenkovićem se Jandroković zna odavna, još otkako su obojica bili diplomati. Jedno su vrijeme sjedili na istom katu, navodno u istoj sobi u Ministarstvu vanjskih poslova na Zrinjevcu. Kad se Plenković ozbiljno sukobio s Ivom Sanaderom, pozvao ga je baš Gordan Jandroković, kao ministar vanjskih poslova, da se priključi ekipi koja će Hrvatsku uvesti u EU. Za vrijeme vlade Jadranke Kosor tako je sadašnji premijer postao državni tajnik za europske integracije i obojica su dali veliki doprinos da finiš pregovora bude uspješan. Od tada je i osobno prijateljstvo dvojice političara bilo vrlo čvrsto, iako se nikada nisu i privatno družili. Sada zajedno vode bitku iz koje će izaći ili kao veliki pobjednici ili kao poraženi kojima bi i daljnja politička karijera mogla postati upitna.

Nevjerojatno, ali sve neodoljivo podsjeća na bitku koju je vodio i Tomislav Karamarko uvjeravajući svoje HDZ-ovce da može doći do većine u parlamentu i spriječiti nove izbore. Sada to čujemo i od Plenkovića, a ovaj će tjedan dati odgovor tko je u pravu, premijer, koji je preko svojih najbližih suradnika poručio da ima većinu, ili oporba, koja uporno traži da čuje tko čini tu većinu. HDZ svim silama želi što brže ustoličiti Gordana Jandrokovića za novog predsjednika Sabora, a sukob s Mostom poprimio je dimenzije koje zaista nitko nije mogao očekivati. Sljedećih dana tako će se znati hoće li pedesetogodišnji Bjelovarčanin postati novi predsjednik Sabora.

Kako biste opisali malu povijest suradnje HDZ-a i Mosta?

Nakon neuspjeha prve suradnje, do kojeg je došlo uslijed izostanka bilo kakvog uvažavanja i povjerenja, u ovu drugu suradnju HDZ je ušao potpuno otvoren, sa željom da zajedno ostvarimo što višu razinu međusobnog povjerenja i uvažavanja. Ali i prihvaćanja razlika. Bili smo spremni na to da Most u svojem političkom djelovanju pokazuje razliku u odnosu na stavove HDZ-a i oni su u tome bili posve slobodni. Nismo im predbacivali političke poteze koji su imali za cilj pokazati razliku koja postoji između nas.

Zašto je onda puknulo i drugi put?

Kako su se bližili lokalni izbori, tako su potezi Mosta postajali sve destruktivniji i usmjereni prema narušavanju međusobnog povjerenja i tolerancije. Bili su usmjereni na razbijanje zajedničke suradnje tako da se HDZ dovodi u situaciju da se mora braniti, opravdavati i činiti takve kompromise koje su i naši članovi, simpatizeri, pa i neutralni promatrači doživljavali kao našu slabost. A ne kao našu spremnost na toleranciju.

Kada je, po mišljenju HDZ-ova vodstva, prijeđena linija do koje se sve to moglo tolerirati?

U trenutku kada je takvo ponašanje Mosta prešlo mjeru koju smatramo prihvatljivom i kada su povukli takve političke poteze koji su trajno narušili međusobni odnos povjerenja, poteze koje nitko odgovoran ne bi mogao prihvatiti i koji su narušili stabilnost, predsjednik Plenković odlučio se na onaj korak i razriješio trojicu Mostovih ministara.

Tvrdite, dakle, da je HDZ u ovu drugu suradnju s Mostom ušao bez kalkulacija, bez obzira na razlike s Mostom?

Ušli smo u ovu suradnju s dobrom vjerom, uvjerenjem da je moguće na razlici koja postoji graditi kvalitetne odnose. Zbog ponašanja Mosta, njihovih partikularnih interesa prvenstveno u sjeni lokalnih izbora, kada su HDZ označili kao glavnu metu, odlučili smo se na prekid suradnje.

Zadnjih su se dana čula razna tumačenja zbog čega je došlo do pucanja suradnje. Tko, po vama, snosi najveću odgovornost za to?

Svu odgovornost za novonastalu situaciju snosi jedino i isključivo Most.

Jeste li imali dovoljno strpljenja, nije li se sve ovo moglo izbjeći?

Bili smo vrlo strpljivi. Ali u trenutku kad su trojica Mostovih ministara neodgovorno, hirovito, pa čak i obijesno odlučili iskazati nepovjerenje svome kolegi, a da ga prije toga ne čuju, da mu ne daju mogućnost da iznese na Klubu zastupnika Mosta svoje argumente, što je on nudio, postalo je potpuno jasno da suradnja više nije moguća. I da je Mostu puno važnije ostvariti male probitke na lokalnim izborima nego čuvati teško izgrađenu stabilnost i odnos koji je napravljen s HDZ-om.

Hoćete reći da je iskazivanje nepovjerenja ministru Zdravku Maricu bilo okidač za prekid suradnje?

Osim tog poteza, ovo što izgovaraju zadnjih nekoliko dana pokazuje kolika je razina njihove netrpeljivosti prema HDZ-u. Optužbe o štićenju kriminala, o tome da je predsjednik HDZ-a Plenković diktator, optužbe HDZ-a za političku korupciju samo pokazuju koji je to intenzitet netrpeljivosti i mahnitosti. Očito to osjećaju prema HDZ-u. Ničim predsjednik Plenković i vrh HDZ-a, ali ni saborski zastupnici i ministri, nisu potaknuli Most za takvo ponašanje.

Kako ocjenjujete Mostove postupke koji su uslijedili nakon što je premijer razriješio trojicu ministara?

Njihova sadašnja kampanja temelji se na neistinama, manipulaciji i namjernom iskrivljavanju činjenica kako bi pokušali stvoriti percepciju u javnosti da se oni bore za pravdu i istinu. Ovo je već treći put da se u situacijama kada se mahnito bore za vlast predstavljaju kao veliki pravednici i pravdoljupci. A, nažalost, nakon svih ovih mjeseci potpuno je jasno da ih ne zanima ništa drugo nego gola moć i vlast.

Most kaže da im je najvažnija istina.

Ne, nije im važna istina, važna im je percepcija koju žele stvoriti kako bi se predstavili hrvatskoj javnosti kao borci za pravdu. A u stvari se predatorski bore za moć.

Sada su stigle i ozbiljne kritike iz Mosta da HDZ pokušava zataškati kriminal oko Agrokora i da zato treba pričekati da se glasa o zahtjevu za razrješenje Bože Petrova.

To je optužba bez presedana. Oni zaustavljaju demokratsku proceduru kao samozvani borci protiv kriminala. Sami sebe su proglasili borcima protiv kriminala, uz činjenicu da imaju manje od deset posto podrške biračkog tijela. Sada ne dozvoljavaju demokratsku procedura tvrdeći da bi to značilo pobjedu kriminalaca. To su krajnje totalitarne teze.

Rekli ste da se tu radi o svojevrsnom revolucionarnom pravu...

Tako je, jer se skupina ljudi proglasila jedinim zaštitnikom u borbi protiv kriminala. Ove izjave pokazuju da se Most pretvara u skupinu opasnih ljudi koja ne poštuje ni demokratsku proceduru ni institucije. Taj legitimitet koji su dali sami sebi smatraju važnijim od legitimiteta koje biračko tijelo daje strankama. To je nezabilježeno u hrvatskoj demokraciji.

Neću vas pitati za prognoze budućih događaja, ali kako vidite Hrvatski sabor u vremenima kada su razlike u stranačkim platformama zaista velike, često krajnje suprotstavljene, što se u konačnici odražava i na stabilnost zemlje?

Očito je da je Hrvatska izašla iz faze bipolarnog sustava, vladanja lijeve ili desne koalicije kao što je bilo do sada i ušli smo u nešto veću fragmentaciju političke scene. Nužni su kontinuirani razgovori sa svim onim političkim snagama kojima je glavni cilj očuvati stabilnost zemlje i osnažiti institucije hrvatske države. Čini mi se da je u ovom trenutku crta razdvajanja na političkoj sceni pitanje stabilnosti države, funkcionalnog djelovanja državnih institucija i stvaranja takvih uvjeta da bi Hrvatska mogla nesmetano voditi suverenu vanjsku politiku, odgovoriti na velike ekonomske izazove prije svega povezane s Agrokorom i pripremiti se za nadolazeću turističku sezonu.

Hoće li parlament zaista biti mjesto gdje će sve političke stranke, bez obzira na različitosti, djelovati tako da im je stabilnost države primarna?

To je misija koju je definirao i Andrej Plenković i koju provodi zajedno sa svojim suradnicima. I Hrvatski sabor i sveukupni politički i javni prostor trebao bi biti usmjeren prema traženju optimalnih rješenja koje će uvažiti različitost koja postoji u hrvatskom društvu, ali istovremeno osigurati i stabilnost državne vlasti i ojačati funkcioniranje državnih institucija.

Ako postanete predsjednik Sabora hoćete li s te pozicije, bez obzira na iskustva koja je HDZ imao s Mostom, djelovati tako da spajate različite političke opcije? Hoćete li, da tako kažem, biti pravedni i prema Mostu?

HDZ do sada ničim nije pokazao da želi stvarati atmosferu u kojoj bi došlo do netolerancije. Mi nismo proizvođači atmosfere netolerancije, međusobnog neuvažavanja. Upravo suprotno, mi vodimo politiku drugog tipa, ali politička suradnja s Mostom, nakon svega što su učinili, više nije moguća. Niti poželjna.

Računa li HDZ u budućnosti na suradnju s HNS-om, HSS-om, IDS-om, o čemu se zadnjih dana kalkuliralo kad je Plenković rekao da će imati većinu? S druge strane, iz tih stranaka čuli su se stavovi da neće podržati HDZ...

HDZ je zainteresiran za suradnju s onim strankama i političkim opcijama koje će moći jamčiti dugoročnu stabilnost Hrvatske. To znači prije svega da postoji parlamentarna većina koja osigurava stabilnost Vlade. Stabilnost nam je presudna kako bismo mogli nastaviti provoditi započete reforme i kako bismo dodatno osnažili pozitivne ekonomske trendove. Stabilnost je potrebna kako bi se nastavilo rješavati tešku situaciju vezanu za Agrokor. Isto tako, stabilnost je u Hrvatskoj potrebna zbog međunarodnih okolnosti i sigurnosnih prijetnji, a vidjelo se koliko je ta stabilnost bila važna i da možemo čvrsto nastupiti i riješiti situaciju na našim granicama, nakon europske uredbe. Pred nama je i turistička sezona i sve to ukazuje da je za Hrvatsku u ovom trenutku najvažnija stabilnost.

Hoće li HDZ moći realizirati taj cilj da učvrsti stabilnost u zemlji u trenutku kad se čini da su pred nama ponovno izvanredni izbori?

Stabilna parlamentarna većina i stabilna Vlada su naš cilj. Mi ćemo ga realizirati sustavno, nema nikakve nervoze u tom pogledu. Sustavno rješavamo sve te izazove, kao što sustavno radimo na političkim dogovorima koje moramo ostvariti. Vjerujem da ćemo u konačnici uspjeti.

Za koga su sve u HDZ-u otvorena vrata da se to realizira?

Preferiramo one s kojima smo svjetonazorski bliski, kao i one s kojima je moguće ostvariti stabilnost. Međutim, u ovom trenutku ne bih definirao koji su to potencijalni koalicijski partneri s obzirom na dinamiku zbivanja i s obzirom na to da su pred nama lokalni izbori koji će umnogome odrediti i buduću konfiguraciju hrvatske političke scene.

Što HDZ očekuje od lokalnih izbora?

Očekujemo potvrdu da smo najjača politička opcija i da ćemo imati najveći broj župana, gradonačelnika i načelnika, te većinu u gradskim i općinskim vijećima. Imamo jasno definirane ciljeve i vjerujemo da ćemo ih ostvariti.

A kad je riječ o velikim gradovima, koji su ciljevi i što bi bio uspjeh?

Tu su Split, Dubrovnik, Osječko-baranjska županija i Grad Osijek kao neki od novih ciljeva. To su sredine u kojima HDZ ima dobar potencijal, a unatrag desetak godina nismo bili uspješni. Vjerujem da ćemo ovaj put i to promijeniti.

Kako gledate na SDP u ovom trenutku?

Nažalost, novi predsjednik SDP-a Davor Bernardić nije na razini trenutka, na potrebnoj razini onog što bi jamčilo stabilnost lijeve političke opcije u Hrvatskoj. Očito je da se u ovim prvim mjesecima svog mandata nije dobro snašao u poziciji predsjednika SDP-a. Vrlo nezrelo reagira u nekim situacijama gdje se očekuje politička zrelost i odgovornost i očito je da njegovo nesnalaženje jako utječe na rejting SDP-a i sveukupnu stabilnost te stranke. Ako gospodin Bernardić nastavi raditi tako, čini mi se da bi SDP mogao bitno oslabiti u idućim mjesecima.

Dakle, o velikoj koaliciji nema govora?

To nije opcija.