Čitajući iz dana u dan o otporu građana Trnjanske Savice prema aktualnom gradonačelniku i njegovoj ideji uređivanja parka ne možemo se svi ne zapitati čemu toliko pozornosti projektu uređivanja parka na Trnjanskoj Savici?
Je li to jedini projekt u Zagrebu i Hrvatskoj koji se radi bez dijaloga s građanima? Je li taj, za sada neuspješan pokušaj nepotrebnog asfaltiranja zelene površine jedini takav primjer u Zagrebu? Mora li taj projekt koštati baš 12 milijuna kuna i na kraju, je li zaustavljanjem tog projekta navedeni otpor građana koji su noćima stražarili pored bagera imao smisla? Mislim da bi banaliziranje ovog problema na razinu „Gradonačelnik htio graditi park, građani se pobunili, David pobijedio Golijata i za sada se odustaje od gradnje“ dovelo do nepotpunog razumijevanja čitave situacije. Otpor građana političkim elitama koje pokušavaju provesti svoju samovolju, logičan je i ispravan način borbe za svoj kvart, a gotovo jednoglasnom odlukom Vijeća gradske četvrti Trnje o negativnom mišljenju za navedeni projekt, taj otpor imao je i pozitivan ishod. Trnjanska Savica, dio je Gradske četvrti Trnje, većim svojim dijelom prekriven stambenim zgradama koje se godinama nekontrolirano grade. Zelenih površina je sve manje, a jedina,malo veća zelena oaza jest već navedeni park. Uništavanjem vegetacije na tom području izgubilo bi se puno više od samog parka. Uništio bi se neizostavan dio života građana Savice bez kojeg bi njihova svakodnevnica na tom području bila puno drukčija, puno tmurnija i osuđena na stari, oronuli beton te su oni, logično, spremni park braniti svim sredstvima. Zamislite da građanima Mjesnog odbora Jarun zabetonirate područje ŠRC Jarun ili Donjem gradu Zrinjevac. Istovremeno, Trnjanska Savica, kao i cijelo područje Trnja je od ranih devedesetih jedna od udarnih baza ljevice u Zagrebu gdje ona iz godine u godinu dobiva bezuvjetnu podršku. (Na Trnju je 1990. rezultat Referenduma o neovisnosti RH bio negativan), stoga nije čudno što se baš na ovom području iz godine u godinu događaju slični otpori pred izbore. Svađa oko parkatako je ove godine mobilizirala ljevicu, međutim na način na koji je to itekako odgovarao aktualnom gradonačelniku. Dovela je to toga da iz nje ojača pokret Zajedno za grad kao nova stranka koja ima sve veći broj pobornika i time uzima glasove i vijećnike SDP-u, a Anku Mrak Taritaš kao nekoga tko se kao bivša Ministrica građevinarstva itekako može uključiti u problematiku, na taj način još dodatno afirmira kako bi dobila još veću podršku svoje baze i ušla u drugi krug izbacivši iz njega Sandru Švaljek koja bi pobijedila Bandića u drugom krugu.

Naravno da su to znali i iz krugova bliskih gradonačelniku jer onaj projekt vrijedan 12 milijuna kuna uređenja parka s asfaltiranjem 40 posto površine parka, postavljanjem tartana i umjetne trave nije ništa drugo nego provokacija koja je uspjela i sada gradonačelnik raspolaže s puno više od 12 milijuna kuna.

Što to znači za nas Trnjane?
Vijeće gradske četvrti Trnje, kojim po prvi puta vladaju BM365, HDZ i tri nezavisna zastupnika, nije moralo donijeti ovakvu odluku koja se protivi Bandićevoj ideji, a političke poene će na ovome ionako dobiti ponovo ljevica. Unatoč otporu na Savici, znači da sve ostaje po starom.
Osim ako iz ovog primjera svi nešto ne naučimo i ako se kolektivno ne promijenimo! Ako želimo bolje Trnje moramo prvo mi biti bolji! Iako je u funkcioniranju hrvatske političke scene nepoznat drukčiji način funkcioniranja od pokoravanja trenutnom velikom vođi, što je valjda relikt života za vrijeme komunizma i nadam se da će se to pojavom novih, mlađih generacija promijeniti, rad u Vijeću gradske četvrti se ne bi smio uzimati kao mjerilo odanosti stranci jer nema toga tko bolje razumije problematiku građana na Trnju od nas Trnjana. Baš ta neuobičajenost ove odluke je, logično, medijima zanimljiva, ali su bespredmetne da VGČ nije homogeno, da predsjednik Bartoluzzi (BM 365) i ja kao potpredsjednik (HDZ) ne poštujemo stranačku hijerarhiju. Projekti na našem kvartu se ne smiju dijeliti na one koje je predložio SDP i na one koje je predložio HDZ, nego na one koji su na dobrobit susjeda jer su kvalitetni i na one koji to nisu, a stranačkim vođama bi trebalo biti drago imati takve kolege koji imaju hrabrosti reći da im neka ideja nije dobra, iz takvih situacija učiti i izgrađivati se i kao političari i kao osobe. Nitko nije najbolji moguć i nema tog ni političara ni projekta koji ne može biti još bolji ako se uz dodatni trud još doradi. Daj Bože da se situacija oko parka na Savici preslika i u druge kvartove u Zagrebu. Uvjeren sam da bi i građani drugih četvrti bili spremni organizirati cjelodnevna dežurstva ako uvide da na taj način dolaze do pozitivnog rezultata i da politika zaista postaje njihov javni servis jer, budimo realni ljudima je više dosta i nas i našeg načina (ne)funkcioniranja.

Vedran MIhelčić, dr. med
Potpredsjednik VGČ Trnje
Predsnjednik HDZ PO TRNJE