S golemom tugom primili smo vijest da nas je u 65. godini, nakon borbe s teškom bolešću, napustio Zlatko Cico Kranjčar, legenda Dinama, zagrebačkog i hrvatskog nogometa, naš „plavi devet“. 
 
Cico, Zeko, Mlinka, Srećko, Marijan, Pero, Džemo,Štef, Zvjezdan, Snješko… naši limači i danas, dok haklaju po kvartu, uzvikuju imena zlatne generacije Dinama 1981/82 - generacije koja je, poslije 24 godine, osvojila naslov prvaka bivše države i podigla naš voljeni grad i naciju na noge. „Mi, Hrvati!“ - do dugo u noć toga povijesnog 2. svibnja 1982. godine, nakon završne pobjede nad Budućnosti, odjekivalo je ne samo Zagrebom, nego od Prevlake pa sve do Dunava.
 

Odlaskom našeg Cice izgubili smo i istinskog domoljuba, čovjeka koji je s neizmjernim ponosom, kada Lijepa Naša još nije bila proglasila samostalnost, 17. listopada 1990. na Maksimiru ponio kapetansku vrpcu u utakmici Hrvatska - SAD. Izgubili smo i uspješnog nogometnog trenera, izbornika hrvatske reprezentacije. Naša stranka ostala je, iznad svega, bez velikog, sjajnog čovjeka te istaknutog člana, uključenog u mnoge izborne kampanje i akcije na terenu, u svom Maksimiru i Dobrom Dolu.

U ovim bolnim trenucima, izražavamo iskrenu sućut ožalošćenoj obitelji Kranjčar, svim Cicinim prijateljima i kolegama.
Počivao u miru Božjem i neka ti je laka hrvatska zemlja!